Krnjeuša je otprije bila poznata kao nalazište rimskog novca. Iz tog mjesta dospjela su u Zemaljski muzej u dva natrpisa, što ću ih niže prikazivati. Nađeni su u oktobru 1898. prilikom gradnje podruma Stevana Karanovića. Oni nam dokazuju, da je u Krnjeuši postojala znatnija rimska naseobina.
Tragovi rimskog naselja, srednjovjekovna crkva i nekropola. Iznad pravoslavnog groblja nailazi se na ostatke rimske arhitekture i opeke. Odavde potiče više stela i ulomaka stela. U samom groblju vidljivi su tragovi građevine s apsidom, vjerovatno crkve orijentisane istok-zapad, dimenzija 14x8m. Odavde su sačuvana dva stećka, ostali uništeni. Datiraju iz rimskog doba 2-3 st. I kasnij srednji vijek
(Karl Pač 1900, strane 174-175. D. Sergejevski 1934, strane 9-10.)
1. Stela.
Pronađena oktobra 1898. god.
Natpis: DAN/LXETFILIO/MVRVSTI/CVSSITREL/5 ANXPMT/ PSP
d(efuncto?) an(norum) / LX et filio / M(arcus) U(lpius?) Rusti/cus sit(?) rel(?) /5
an(norum) Xp(lus) m(inus) t(itulum) /p(ecunia) s(ua) p(osuit)
| Sačuvani oblik na natpisu | Ime osobe | Nomen | Informacije |
| – | – | Možda Ulpius | Umro/umrla u 60 godini |
| MVRVSTI/CVS | Marko Ulpije Rustik | Ulpius | Dediktant spomenika |
| – | – | Ulpius | Sin dedikanta spomenika umro sa oko 10 godina |
Opis:
1. Ploča od vapnenca, ozgor i ozdo okrnjena, visoka 0,625, široka 0,487 a debela 0,185m; lijevo odlomljena. Udubljeno natpisano polje bilo je sa svake strane po jednim glatkim polustupom omeđeno i profilovanim okvirom obrubljeno. Retci su zaparani (slika 4). U drugom retku iza brojke nema tačke.
…d(efuncto) an(norum) LX et filio M.U….. Rusticus…. an(norum) X……
Ovoj ploči pripada komad, prikazan na slici 5. To proizlazi od tuda, što je kamen iste vrste, što ima isti okvir i isti oblik slova te jednaki razmak redaka. Visok je 0,22, širok 0,17, a debeo samo 0,14m, jer mu je stražnja strana oštećena. Potječe od prvog i drugog retka natpisova; pobliže se ne da ustanoviti nejgov odnošaj prama onoj većoj česti. Treće slovo u provm retku jeste M. U drugom retku poslije razmaka stajao je znak X.
2. Stela.
Pronađena oktobra 1898.god.
Natpis: M / IA VRS / INFE / ISSIM /5 ILIO VR/ NO AN VIII / NE M REN
[D(is)] M(anibus) / [Ulp]ia(?) Urs/[ina] infe/[lic]issim[o] /5 [f]ilio Ur/[si]no an(norum)
VIII / [be]ne m[e] ren[ti]
| Sačuvani oblik na natpisu | Ime osobe | Nomen | Informacije |
| / IA VRS | Ulpija Ursina | Ulpius | Dedikant spomenika |
| VR/ NO | Ursino | – | Sin dedikanta spomenika. Umro u 8. godini. |
Natpis je samo djelomično sačuvan:
[D (is)] M(anibus) / [Ulp]/IA URS[ina] /INFE[lic] ISSIM[o] / [f ]ILIO UR /[si]NO AN(norum) VIII / [be]NE M /[e]REN[ti…] / *Literatura: Patsch 1900, 175, Sl. 6; Isti 1902, 107,
U sedmom retku učinio je klesar pogrešku, jer je između slova M i R ispustio E.
[D(is)] M(anibus). [Ulp]ia Urs[ina] infe[lic]issim[o f]ilio Ur[si]no an(norum) VIII [be]ne m[e]ren [ti….] Mjesto Ulpija mož se naravno i drugo koje kratko gentilno ime postaviti.
(GZM 1900. godina. Karl Pač. Nove rimske epigrafske tečevine iz BiH)
Opis:
Ploča od vapnenca, slomljena, lijevo i odozdo okrnjena; visoka 1,35, široka 0,59, debela 0,13m; obilno urešena ornamentima. Natpisno je polje udubljeno i profilovanim okvirom obrubljeno, a sa svake uzdužne strane ima još po jednu dvostruku prugu od uparanih krivulja. Okvir se na gornjoj strani izvija u dva luka. Povrh tog okvira nalazi se u velikom polju u serdini zvjezdasta ružica, a ovoj na lijevo i na desto po jedan rebrasti vijenac. Pod ružicom je glatka girlanda sa visećim listom, na desno lira sa šest žica i plektonom, koji po strani visi. S desne strane ozgora zvjezdasta ružica, opkoljena rebričastim vijencem. Ružici i liri istovjetni ornamenti nalazili su se na desnoj strani.
Ploča se završava ozgor okivrom u spodobi na viđe mjesta previjenog korniža, sa koje kao i sa ružica visi lišće. Retci su zaparani a slvoa vrlo razmaknuta; interpunkcije nema.
Fragment stele se čuva u Zemaljskom muzeju u Sarajev. Inv. br. 205. Veličine: vis. 1,35 m, šir. 0,59 m, deb. 0,113 m. Kamen vapnenac.Fragment stele je gore ravan. Odlomljena mu je lije va i donja strana, pa je natpis samo djelimično sačuvan. Fagment nadgrobne ploče mogli bismo podijeliti na dva osnovna dijela. Gornji dio s geometrijskim i drugim ornamentima koji s arhitektonskim elementima svodova po čiva na dva stilizirana stupa ukrašena urezima u obliku palme ili riblje kosti, dočarava arhitektonsku kompozi ciju edikule. Drugi je dio koji predstavlja centralnu sliku, natpis. U gornjem dijelu na sačuvanim ostacima stele imamo paralelo s ravnim završetkom, ornamentiku, reklo bi se draperiju u liku urezanih polumjeseca na ko joj, između polumjeseca, visi po jedan ukrasni srcoliki list.
Na desnoj strani u kutu, a ispod spomenutog ornamenta, imamo kombinaciju rozete i vijenca. U vijencu je elip tično, s pojačanim urezom oko lista, urezana u krugu ukra sna šesterolisnata rozeta. Oko nje je opet izrađen u re ljefu tordirani krug koji sliči vijencu, a ispod komplek sne rozete s vijencem vise dva srcolika lista. Odmah is pod nalazi se ugraviran muzički instrument, koji je nalik na harfu. Centralna figura je u ovom dijelu stele, bez sumnje, kompleksna rozeta. Spomenuti geometrijski ornament se sastoji, u prvom redu, od ugravirane rozete, koja se sastoji od šest elipsoidnih uokvirenih listova, koji su na krajevima vezani istim listovima, raveći na taj način šest ukrasnih trokutova unutar elipsoidnih listova. Orna ment se dalje sastoji od tanjeg i manjeg tordiranog kru ga, koji sa još većim krugom, također tordiranim, okružuje spomenutu rozetu, dajući kompleksnom ukrasu karakter vijenca s rozetom. Pravo ispod vijenca, a između svodova, urezan je ukras polumjeseca sa srcolikim listom, koji dje luje kao nakit zajedno s ornamentom srcolikog lista koji visi na desnom kraju vijenca. Dva profilacijom ukrasna svoda sa stupom, ukrašena u obliku palme ili riblje kosti, tvaraju jednu cjelinu s opisanim gornjim dijelom stele. Drugi dio je uokvireno natpisno polje
3. Stela.
Pronađena 1898.god.
Natpis: DM/MAXIMV/SDITIANO/RVMLXX/5PVF/HSE
D(is)M(anibus)/Maximu/sDitian(n)o/rumLXX/5p(ius?)v(ixit?)f(ecit)/h( e(st)
Bogovima Manima, Maksim Diti, godina 70 za života učini na ovom mjestu.
| Sačuvani oblik na natpisu | Ime osobe | Nomen | Informacije |
| MAXIMV/SDITI | Maksim Diti | – | – |
D(is) M(anibus) / MAXIMU / S DITI AN(n)O /RUM LXX / P(atri?) V(ivus) F(ecit) /H(ic) S(itus) E(st) /
*Literatura: Sergejevski 1934, 9-10, Br. 8.
Opis:
Stela se nalazi u Muzeju Pounja u Bihaću. Veličine: vis.1,90 m, šir. 0,75 m, deb. 0,13 m. Kamen vapnenac. Stela je dobro sačuvana, samo je natpis površinski stradao. Nadgrobnu ploču možemo podijeliti u dva dijela. Gornji dio ukrašavaju geometrijske figure rozetom u sre dini, u obliku dva vijenca, dok bi drugi dio predstavljao arhitektonsku kompoziciju edikule sa dva reda svodova i natpisom u njoj. Prvi dio ima kvadratično uokvireno polje, koje s lijeve i desne strane ukrašava po jedan vertikalno tordirani stup, a s gornje i donje strane su urezane dvije paralelne crte
U sredini ovog kvadrata u reljefu su izrađena dva vijenca: središnji je manji, a obodni je veći. Unutar manjeg vijenca urezana je šesterolisnata rozeta, a između manjeg i većeg vijenca polukrugovi. Takve polu krugove imamo i u kutovima unutar kvadrata. Izvan ovog kvadrata, na gornjoj strani, urezane su dvije linije ko je prave oblik vijka spojenog vijencima, pa se dobiva dojam kao da vijenci vise unutar kvadrata. Izvan kvadrata primjećuju se urezane rozete kao ukras. Ispod opisa ne ge ometrijske kompozicije se nalazi drugi dio, koji je posve sličan prethodnoj steli, koja je imala ravan završetak.
Na prostorima između svodova također su urezani geometrij ski oblici kao ukrasi. Na lijevoj strani, iznad stupa s ukrasom, u obliku riblje kosti, imamo ukras srcoliki list i svastiku u krugu. Međutim, u sredini između svo dova urezan je ukras sličan rombu opisanom krugu, a na desnoj strani, iznad stupa, isti ornament kao i na lije voj strani. Dobiva se dojam da gornji dio oponaša proče lje hrama koji počiva na spomenutim stupovima, koje ukra šava ukras u obliku riblje kosti, a ornamenti iznad stupova najvjerojatnije oponašaju kapitele. Unutar edikule na svod upisan je natpis kao centralni dio stele
4. Stela.
Pronađena 1898. godine.
Vidljiv natpis:
D(is) M(anibus)/
Ostatak natpisa nečitak.
Opis:
Fragment stele se čuva u Muzeju Pounja u Bihaću. Veličine: vis. 0,82 m, šir. 0,75 m, deb. 0,23 m. Kamen vapnenac. Ulomak stele predstavlja gornji lijevi dio. Mogli bismo ga podijeliti na dva dijela. Sačuvani dio prikazuje geometrijske ukrase, a donji arhitektonski element svod s natpisom, koji oponaša edikulu. U lijevom kutu na rav noj horizontalnoj strani zapažaju se lunule, u smislu draperije sa srcolikim listom kao nakitom. Međutim, ispod lunula imamo kao ornament u krugu upisanu, reklo bi se, još nezavršenu rozetu sa šest listova elipsoidnog oblika, a još niže je ugraviran veći znak svastike. Centralna fi gura je, bez sumnje, velika šesterolisnata rozeta, upisana unutar reljefno obrađenog vijenca s ornamentom u obliku riblje kosti ili nanizanih listova srcolikog oblika, koje nalazimo u rozeti i na lunulama. Elipsoidni listovi roze te su međusobno povezani horizontalno s listovima istog oblika, i na taj način prave nutarnji ukras sa šest tro kuta. Iznad svodova, u sredini stele, s lijeve i desne strane pruža se po jedna grančica, koje upravo u sredini ispod centralne rozete s vijencem nose tri srcolika lista. Gornjoj kompoziciji s urezanim raznim geometrijskim oblicima pripadaju dva poluluka koja oponašaju svodove i na taj način dočaravaju arhitektonsku kompoziciju edikule. Tragovi polustupova se ne razabiru jer su upravo te stra ne oštećene. Umjesto likovnih figura u svodovima imamo po jedan veći ukras u obliku srcolika lista. Od drugog dijela stele, na žalost, nemamo sačuvan natpis, osim tragova posvetne formule D(is) M(anibus). Natpis je od gor njeg dijela odvojen jednom horizontalnom ravnom crtom.
Literatura: Sergejevski 1934, 10, Br. 9.
* Izvor: Salmedin Mesihović, Antiqvi Homines Bosnae, godina 2011.