Godina 1917.

Od aprila do juna velika glad kod većine stanovništva. Pošto je lanjska godina slabo rodila, malo je bilo domaćeg žita, a aprovizaciona uprava u Petrovcu nije mogla na vrijem i u propisanoj količini izdati hrane. Većinom dobiva se po 1Kg. Brašna ili žita po osobu za sedam dana. Narod se hrani koprivama, zeljem, i drugom travom. Koji imaju stoke hrane se mlijekom i mesom.

I ova je godina vrlo sušna i neobično vruća; od polovice aprila nema nikako kiše. 29. septembra priv put od aprila pada dobra kiša. Preko čitavog ljeta samo je katkad malo porosila, te nije ljetini nimalo koristila.

Godina 1918.

 Od Januara do marta glad uzima sve veci mah. Svijet se izpomaže time, što ide čak u Srijem i Bačku, te kupuje kukuruz i pšenicu i nosi kući. Ali pošto je državna vlast zabranila izvoz hrane iz jedne pokrajine u drugu, malo ko uspije da kupljenu hranu sretno dopremi kući. Na željeznici, osobito na stanicama Vinkovci i Sunja, vrše žandarmske i vojničke patrole kontrolišu i zapljenjuju žito. I tako se mnogi siromašni vraćaju kući bez išta, nabavlaj druge novce i ide po ovo, ne bili si sad bio bolje sreće. U Sremu se može kupiti žito po 2-3 krune kilogram, a ovđe se prodaje po 10-14 kruna. U kotarskoj aprovizaciji velike zloupotrebe. Kotarski predstojnik Pačovski u društvu sa još nekim činovnicima i trgovcima veću količinu hrane, koja stigne za stanovništvo kotara, proda u Dalmaciju, pošto je tamo još veća glad i mnogo veće cijene, a stanovninštvu potijeli tek štogod. Svijet dobiva 4 Kg. Na mjesec i to svake nedjelje po 1 Kg. Ali opet ni to niej redovno, katkada se dogodi, da se po 2-3 sedmice provedu o jednom kilogramu. Aprovizacija se diže u Petrovcu uz cijenu od 1,8-2-2,4 krune za kilogram brašna. Onaj dio naroda, koji je jako siromašan, te nema zašto da kušuje žita, odselio je sasvim u Srijem ili Bačku sa cijelom familijom, te tamo zarađuju i hrane se. Neke su familije opet odselile samo djelimčno, a djelimično ostale kod kuće. Da se što više života spase nastao je pokret među srpskim narodom preko Save, da prime na prehranu što više siromašne djece iz Bosne. Tako je i iz ove parohije otpremljeno oko 50 djece. Posao je ovaj vršen u glavnom preko sveštenika.

Od aprila do juna glad jednako traje. Narod, koji je ostao kod kuće, naoknađuje hljeb zeljem i drugom travom, crijemušom, mlijekom, mesom i t.d. Narod, koji je otišao u Srijem, živeći u neredu u štalama i svakojakim zgradama, bez postelja i bez svega, pobolio se i gomilama pomro. Ljetina je ovđe vrlo dobro ponijela. Kiše je bilo izobilja. Ali je bilo elementarnih nepogoda. Tako je 30. juna poa oveći grad u Lastvama i Vranovini, te je dosta oštetio ljetinu. No 8. jula ponovno je poao strahovit grad, koj je sasvim sve uništio, kuda je dohvatio. Počeo je kod Guskarice te prošao zapadnom stranom Risovca, prešao u Lastve i dostigao do Gornje Vranovine. Tako je ovaj siromašni svijet, kad je očekivao najbolji rod, ostao bez svega.

Od avgusta do okobra ljetina se diže, rodilo je kaok št od 30-40 godina nije. Osobito je rodlilo sijeno i sva strma žita, a kukuruzi nijeu najbolje rodili i svijet se već povratio od gladi. Ali u oktobru nastpi druga strašna nevolja. Zavlada bolest španjolska infuenca (španjolska groznica), te pokosi više žrtava nego rat.

Svršetkom 1918. g. završuje se jedan kratak ali strašan poeriod u životu naroda –  period rata i ratnih pošljedica. Vrijeme ovo puno je gubitaka, koji su nastali od pogibije u ratu, od gladi, a osobito od strahovite španjolske bolesti, koja je trajala cio oktobar i novembar i opremi u grob oko 200 žrtava. S toga je potrebno, da se po mogućnosti krajem ove godine učini obračun o brojnom stanju naroda ove parohije. Zadnji put obračunato je stanovništvo 1915. godine a bilo je 3195 duša. No pritom nijesu uzeti u račun oni koju su na vojničkoj dužnosti kao 39 ljudi, a nesto ih je 12. I nestali se mogu računati kao sigurno umrli. U 1916. umrlo je 80 osoba, a izišlo iz parohije 6 osoba. U 1917. umrle su 93 osobe, a izišle iz parohije 3 osobe. U 1918. umrlo je 300 osoba, a izašlo iz parohije 10 osoba. Osim toga umrlo je u Srijemu ove godine po prilici 39 osoba. Za vrijeme ratnih godina umrlo je u Americi 7 osoba. Cjelokupan manjak u navedenim godinama je 589 osoba. Prirast je bio ovakav. U 1917. g. rođeno je 91 dijete. U parohiju prišlo 7 osoba; u 1918.g. rođeno je 57 djece, u parohiju prišlo 10 osoba. Cio prirast 249 osoba. Dakle sio prirast manji od čitavog manjka za 340 osoba. Za toliko se dakle umanjio broj stanovništva tokom rata. Prema tome krajem 1918.g. inosio bi broj stanovništva 3195-340=2855 duša.

Statistički pregled stanovništva

U parohijskim spisama nalazimo u vremenu od 1888.-1901. redovne godišnje prelede o broju stanovništva, koje je redovno sastavljalo i slao pok. pop Jovo Grbić. U novije vrijeme imamo isti takav sasvim tačan pregled od 1911. god. Ovdje ćemo tabelarno iznijti pregled svih godina od kojih imaju podaci:

GodinaBroj kućaBroj dušaBroj rođenihBroj umrlih Broj vjenčanih
MuškihŽenskihMuškihŽenskih
18882381794584216198
18892421877585314149
189024218964227232711
189124218976061111910
18922481997415446399
189324819945750605010
189424819786066657715
189528120855261203812
189628120996754655211
18982812246616423229
189928123247062243015
190028124237368212112
190128224415144232410
191136129597375515925

* Izvod iz knjige: Naselja i poreklo stanovništva – Srpski etnografski zbornik knjiga XXV, Beograd 1923.

  Petar Rađenović. Sela parohije Krnjeuša u Bosni.