Granice, položaj i tip.

Brestovac leži između sela Vranovine i Vođenice. Prema Rakovici (donji ravni deo Vranovine) nema izrazite granice. Tek nešto primetniji razmak među kućama. Od Gornje Vranovine deli ga strma, sitnim grmljem i kamenjarem, pokrivena Glavica. Prema Vođenici ograđuje ga blago uzdignuti hrbat, kome najgornji deo nosi ime Vrščić, srednji Klanac, a najdonji Drenovac. Na zapadnoj strani selo se hvata polja.
Kuće su smeštene ivicom ravnice, po podnožju Glavice i Klanca. Nekoliko kuća sišlo je nedavno dublje u polje. bliže glavnom drumu Petrovac—Krupa. Kuće i njive nalaze se u glavnom po ravni.
Selo je razbijenog tipa, sa nekoliko vidnije razmaknutih čopora. U ovim skupovima kuće su nablizu i nose porodične nazive. To su: Radoševići, Lajići, Bulajići, Selakovići, Vojinovići. Poneka kuća nalazi se osamljena, podalje od ovih zbijenih grupa. To su se neki podeljenici izmakli na stranu na pokrajnje zemlje.

Privreda i saobraćaj.
Oranice su u Tuku i u Polju (Brestovačkom). Livade su u Polju. Pašnjaci su: Guvnine, Glavica, Klanac, Drenovac, Jelića Lug. Drva za ogrev i građu dovlače se iz Željeznika, većinom „na vlaci“ ili dvokolicom. Poljski radovi vrše se više konjima, nego volovima. Nekolike kuće imaju odnegovane omanje gajeve s cerovim stablima.

Izvori:
Prša, Brestovčić, Dobra Voda. Svi su ovi izvori nejaki, leti gotovo da presuše. Kad ovi izvori izdadu, Gornji se Brestovac podmiruje vodom s Vranovine, a Donji Brestovac vozi vodu u bačvama iz Krnjeuše, s izvora Salati. Mlini su u Vođenici. Mogu da služe, dok je jača voda.Kad voda pane, onda se melje u Ripču, Kulen-Vakufu i Manastiru.

Kroz selo prolazi glavni drum, koji veže Bos. Petrovac s Bos. Krupom. Selo se njime veoma koristi, imajući tako dobar pristup na pijace, a isto i do vode i mlinova. Između pojedinih skupova kuća provlači se nekoliko zapuštenih seoskih puteva. U planinu Željeznik vode preko Vranovine nekolika puta. U selu su dva groblja: Lajića groblje i Novo groblje.

Poreklo i jakost porodica:

Radošević — ima ih osam kuća. Slave Aranđelovdan. Doselili se pre 80—100 godina iz Bjelaja. U Bjelaj su došli iz Srba (Lika) i bili neko vrijeme u najmu kod muslimana. Kad su nešto iznajmili i zametnuli stoke, nasele se ovamo.

Lajić. — ima ih pet kuća. Slave Đurđevdan. Doselili se pre 80—100 godina iz Bjelaja. U Bjelaj su došli iz Srba (Lika) i bili za nekoliko u najmu kod muslimana. Kad su nešto iznašli i zametnuli stoke, nasele se ovamo.

Bulajić. — ima ih petnajest kuća. Slave Nikoljdan. Najjača i najstarija od današnjih porodica u Brestovcu. Doselili se pred dvesta godina iz Rupa u Dalmaciji. Uz bunu 1875—78. g. odlazili su ovi Bulajići svojim rođacima u Rupe. Tamo su ih tada bile tri kuće. I kod njih tamo još živi predanje, kako su im ovi roćaci odselili u Bosnu. — Tri kuće Bulajića vode poreklo od jednog privotka, koji je priveden u Bulajiće iz Like, a zove se Guteša. I on i njegovi potomci prihvatili su i prezime i krsnu slavu od Bulajića. Još odavno važe i oni kao Bulajići. No po duševnim osobinama razlikuju se znatno od pravih Bulajića.

Selaković — ima ih tri kuće. Slave Nikoljdan. Doselili se 1879. g. iz Gračaca (Lika).

Vojinović — ima ih četiri kuće. Slave Đurđevdan. Do-selili se 1879. g. iz Mazina (Lika). U Mazin su došli za vreme Stojana Jankovića, kad je Lika naseljivana, njih trojica braće: Vojin, Karan i Grubiša. Od njih postadoše tri plemena: Vojinovići, Karanovići i Grubišići. Tako priča najstariji Vojinović u Brestovcu. I zbilja sve tri ove porodice slave istu krsnu slavu.

Mirčeta — jedna kuća— slavi Aranđelovdan. Doselili se 1879. g. iz Gračaca (Lika).
Brčin — jedna kuća— slavi Đurđevdan. Doselili 1879. g. iz Gračaca.

Izvor: „Bjelajsko Polje i Bravsko“ autora Petra Rađenovića, u izdanju Srpske Kraljevske Akademije u Beogradu 1923. godine.