O starom stanovništvu.

Nema se podataka, na osnovu kojih bi se moglo govoriti o prvobitnom osnivanju sela. Može se donekle govoriti samo o porijeklu današnjeg stanovništva. Sama sela su vrlo stara, a današnje stanovništvo nije ovdje odavno. Najstarije porodice tek ako su ped 200 godina ovamo naselile. Da su sela starija od tih doseljenika, vidi se po tom što se po današnjim pašnjacima i nekim livadama nalaze tragovi nekadašnjeg pbrađivanja, a to su razori i jarci. Predanje ne zna ništa o tome, da su ta zemljšta orana, otkad je sadašnje stanovništvo. Dokaz za starninu sela jesu nazivi „selište“. A ovdje tri mjesta nose taj naziv i to u Krnjeuši „Veliko“ i „Malo Selište“, i u Lastvama „Selište“, gdje je kuća  Milića Kačara. Prema duhu ovdašnjeg jezika „selište“ označava mjesto, gdje je nekada bilo selo, a sada ga nema, kao što i „kolibište“ označava mjesto kolibe, „naslonište“ naslova itd… Otuda su u današnjim selištima nekada bila sela. Tu su sela  poslije opustila, tek dobila naziv selište, dok poslije opet nijesu naseljena, ali im je prvo ime ostalo.

O doseljenicima.

Prema svemu, što pojedine porodice znaju o svom porijeklu da pričaju, izgleda da su ovi krajevi otprilike prije 200 godina bili sasvim ili djelimično pusti, jer u to vrijeme stavljaju svoj dolazak samo najstarije porodice. A o njihovom dolasku bile su njihove kuće gotovo jedine. Ako pogledamo istoriju, vidjećemo, da taj rok pada baš u vijeme završteka drugog austrijskog i mletačkog rata protiv Turaka, završenog karlovačkim mirom (1699.godine) Otada je uprav nešto više od 200 godina. U to vrijeme morali su ovi krajevi sa stanovništvom opušćeti ili se bar posve prorijediti. Možda je tada zbog blizine bojišta jedan  dio stanovništva pregažen, a drugi se možda sklonio i odselio dalje u unutrašnjost. Nije isključeno ni to, da je donde živjelo u ovim krajevima i poviše muslimana među pravoslavnim. Pošto se tada granica Austrije, kao hrišćanske države, primakla sasvim blizu rijeci Uni, možda su se ovi muslimani osjetili nesigurni među hrišćanima, pa se odselili u grad među čiste muslimane. Toj tvrdnji donekle idu u prilog tragovi muslimanskog groblja blizu kuće Milića Mrđe u Lastvama.

Kako bilo da bilo činjenica je, da su se tada doselile ovamo najstarije od današnjih porodica. U početku ih je bilo sigurno više, ali pošto u ova vremena nije bilo nikakve stalnosti, to su se neke odselile na druge strane. Glavni uzrok toj nestalnosti bila je promjenljiva i obesna ćud begova kao vlasnika zemlje. Oni su u svako doba mogli bez ikakva razloga otjetari kmeta. A pšoto je bilo dosta praznih kućišta, i sami su kmeti probirali i tražili bolje kućište pa se tako i do dobre volje preseljavali. Spahije, na čiju su zemlju dolazili, nisu im branili nego su se radovali da im ko dođe na zemlju da ne bude pusta. Katkada su i sami begovim primamljivali kmetove jedni od drugih.

U procesu naseljivanja sačinjava izrazitu granicu okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro Ugarske monarhije. Dotle su se naseljavale pojedine porodice naposamo, a odmah izha okupacije naselilo se iz obližnjih krajeva Like poveći broj porodica. Što je doselilo prije okupacije, to po narodnom shvatanju spada među starosjedioce, a doseljenici poslije okupacije čine naseljenike (novoselce)

Karanovići stanuju u Velikom Selištu (7 kuća), u Dolu (1 kuća), u Čaršiji (2 kuće),u Krnjeuši (6 kuća), u Risovcu (4 kuće). Svi osim onih 6 kuća u Krnjeuši iz jedne su familije i kad su se prije 100 god doselili bili su jedna kuća. Starješina im je bio pop Filip Karanović, koji se doselio početkom 19. veka  sa Boboljusaka najprije u Vedro polje (blizu Petrovca). Odatle se doselio na poziv spahije najprije u Malo Selište, a malo poslije u Veliko Selište. I oni u Krnjeuši vjerovatno su istog porijekla, samo su ovamo došli odvojeno od onih kao zasebna porodica. Svi slave Sv. Đurđa.

Grbići su potekli od pok. popa Grbića, koji se rodio u Račiću kod Bihaća. Ovamo je došao kao đak, oženio se od Karanovića i iza smrti pošljednjeg sveštenika od porodice Karanović zapopio se i služio ovu parohiju. Njegova su dva sina još u zajednici kao jedna kuća. Slave Srđevdan.

Radišići stanuju u Malom Selištu (5 kuća), u Tarbučkom Dolu (3 kuće) i Vranješkom Dolu (Vranovina) 3 kuće. Oni krnjeuški Radišići naselili su se iz Dabašnice (u Lici) prije 200 godina i to najprije u Veliko Selište, gdje su sada Janjići. I sada tamo jedna lokva nosi ime „Radišića Lokva“. Iz Velikog Selišta poslije pređu u Malo. Vranovski Radišići doselili su se prije 80 godina. iz Dalmacije. Najprijee su neko vrijeme bili u Rakovici, gdje su sada Manojlovići. Na njihovom sadašnjem kućištu bile su neke Kolundžije koji tu jako osiromaše pa odsele preko planine i tamo ubrzo vrlo ozgodne. Kad su Kolundžije odselile, spahija premjesti Radišiće na mjesto njihovo, jer im gore bilo prostranije i pogodnije za stoku. Tada su Radišići bili vrlo zgodni i čoban im je na konju za stokom išao.

Vučkovići su se takođe doselili sa najstarijim porodicama. Oni su iz Dalmacije, od Revenika i Otona. Najprije nasele  njih trojicu braće na Bravsko. Tu se zabave nekih 20 godina. Ali im se na Bravsku nije sviđalo zbog studeni i divljačnosti, te se dvojica od braće odsele u Krnjeušu, a jedan ostane i dalje na Bravsku. Od ove dvojice potekli su svi ovdašnji Vučkovići. Sad ih ima u Tarbučkom Dolu (8 kuća), na Zapoljku (5 kuća), u Čaršiji (2 kuće). Svi Vučkovići slave Nikoljdan. Uz ustanak 1875-79, jedan od ovdašnjih Vučkovića, Simo Vučković (otac Kojin) bio je bjegunac na kvartiru na Popini. Tu dođe jedan Vučković iz Revenika sa ovcama na pašu, pa čuvši za Simu nađe ga i raspita, ko mu je otac i đed. Kad ču za ime đedovo, ustade i poljubi se sa Simom i kaza mu, da su im đedovi rođena braća. Pozove ga kući pa na povratku natovari mu dva tovara vina i drugih kućnih potreba. Kad je pred Božić pošao sa stokom kući, dade mu i jednu ovcu za božićnu pečenicu.

Babić u Krnjeuši ušao je prije desetak godina jednoj udovici Vučkovića u kuću kao uljez. Rodom je iz Mazina u Lici. Slavi Sv. Jovana.

Zorići potječu iz Dalmacije, odakle su se jedni (3 kuće u Tarbučkom Dolu i 2 u čaršiji) naselili najprije na Boboljuske ,a otuda prije 50 godina ovamo. Drugi su (1 kuća u Tarbučkom Dolu i jedna u Risovcu) pravo iz Dalmacije (iz Plavna) došli ovamo. Oni kao da su doselili zajedno sa najstarijim porodicama prije 200 godina. Svi Zorići slave Đurđev-dan.

Obradovići su došli ovamo 1879. iza Okupacije kod Gračaca (u Lici). Ima ih u Tarbučkom Dolu 3 kuće i u Risovcu ima 4 kuće, a došli su iz Dabašnice (Lika) također 1879. godine. Svi slave Sv. Jovana. (7. januara).

Stupari su se doselili na Skakavac kao i druge najstarije familije prije 200 god. Odatle presele jedni otprilike prije 100 godina u Tarbučki Do na kućište nekih Kukolja, koji su se zatrli od kuge. Sad ih ima u Dolu 6 kuća, na Zapoljku 2 kuće i u Čaršiji 2 kuće. Drugi dosele ovamo prije 70-80 godina sa Skakavca u Lastve, u Mrđin Do. Ovih ima sada 5 kuća i prezivaju se Jovetići. Treći, koji se prezivaju Mrakići potječu od Mrake Stupara, koji je prije 100-200 godina došao iz Dalmacije u Lastve te je bio najprije najamnik kod Dragića (za Gradinom). Poslije dobije kućište, ode u Dalmaciju oženi se, te izrodi porod i jako ozgodni. Danas ih ima dvije kuće. Svi stupari slave Lazarevu Subotu (Sv. Lazara)

Drinići stanuju u Tarbučkom Dolu i ima ih 3 kuće. Oni moraju potjecati od Drinića iz Vrtoča, gdje ih ima više. Ne zna se kad su i kako ovamo došli. Svakako mora njihov dolazak padati barem  pred 80-100 godina, dok se danas o tome ne zna ništa. Slave Sv. Nikolu (19. decembar).

Latković se rodio u Vođenici, te je kao sirota prišao tetku Peji Zoriću u Krnjeušu prije ustanka 1875 godine. Poslije je bio u Zelnovcu kod bega momak (čardaklija), a kad su se tamo naselili 1879. katolici dobiju od tazbine sadašnje kućište pa se na njemu stalno naseli. Slavi Aranđelov-dan.

Krčmari ne znaju ništa o svom porijeklu; prema tome morali bi spadati među najstarije porodice. Žive na Zapoljku. Ima ih sada 9 kuća. Slave Sv. Jovana.

Vojinovića ima 2 kuće na Zapoljku, a potječu iz Mazina (u Lici). Jedna je porodica doselila prije 40-50 godina radi vojničke dužnosti muških članova, a druga 1879. Slave Đurđevdan.

Kneževići su starinom od Cvjetnića. Dok su tamo bili imali su na Hrnjadima po 1000 ovaca. Jednoga vremena kroz 7 godina nije zimi bilo nikakvog snijega, te oni već prestanu kositi sjeno, pošto su ovce cijele godine mogle živjeti od paše. Ali sedme zime, kad se već primaklo proljeće udari snijeg i mećava, te oni sve ovce pogube. Iza toga nasele se Kneževići na Skakavac prije 100-200 godina. Tu su bili 30-40 godina, a onda dosele najprije na Risovačko Brdo. I tu budu neko vrijeme pa presele otprilike prije 50-60 godina, na Zapoljak, gdje su i sada. Ima ih 5 kuća. Slave Sv. Jovana.

Basta se doselio iz Udbine (Lika) 1879 godine. Jedna kuća, slavi Sv. Vasilija.

Altagići žive u dvije grupe: jedna na Zapoljku (na Glavici) 2 kuće, i druga u Krnjeuši (5 kuća). Oni ne znaju ništa o svojoj daljoj prošlosti. Altagića ima još u blizini u Vrtoču (5-6 kuća) te moguće da su i ovi i oni istog porijekla. Slave Đurđevdan.

Lončari potječu od Udbine (Lika), a doselili su se 1879. Ima ih svega 3 kuće, u Krnjeuši 2 i na Salatima 1 kuća. Slave Đurđevdan.

Santrači se sada nalaze na tri odijeljena mjesta, u Krnjeuši (3 kuće), na Brdu (Podbiguzu) 7 kuća i pod Gredom (7 kuća). Osim toga dvije njihove kuće nose prezime „Ilići“ pošto su kao privoci živjeli među Ilićima pa im je to prezime i ostalo. O njima se zna, da su prije 50-60 godina bili svi u jednoj kući, koja je brojila 60 čeljadi. Kuća im je bila u Krnjeuši gdje su sada Mandići. U blizini njihovoj bili su Miljuši, koji odande nekuda odsele. Onda se odijeli od Santrača Spase Santrač i naseli na ovo prazno kućište, gdje su i danas njegovi sinovi. Malo poslije ostali Santrači odsele na krupski kotar i to jedni na Vojevac, a jedni na Vranjsku. Ni tu nijesu dugo bili (4-5 godina) te se opet povrate ovamo i to oni s Vojevca smjeste se pod Risovom Gredom, odakle su tada odselili neki Đojanovići, a oni s Vranjske na Brdu.

Đukića ima u Krnjeuši (1 kuća) i u Risovcu (4 kuće). Krnjeuški su rodom iz Vođenice, a risovački su se doselili prije 100 godina iz Srednje Gore (kod Udbine). Krnjeuški slave Aranđelovdan, a risovački Sv. Marka.

Mandići stanuju u Krnjeuši (2 kuće) i u Risovcu (3 kuće). Potekli su iz Grahova (livanjski kotar), odakle su doselili otprilike pred 70 godina. Najprije su se smjestili u Risovcu (gdje su sada Kalemberi), a oko 1858. kad su se Santrači krenuli iz Krnjeuše, presele se Mandići na njihovo kućište. Risovački Mandići odsele se iz Grahova najpre u Lijevče, ali se otuda brzo povrate u Unac. Ni tu ne ostanu dugo nego odu u Risovac (gde su Kalemberi). To je sve bilo u 3-4 godine. Poslije odsele njih dva brata u Donji Risovac, te se jedan naseli na kućište Đukića, a drugi na Bokića, odnosno Kresojino. Od ovih Kresoja su dvojica poginuli u Risovcu. Onda na njihovo prazno kućište zasjednu Mandići. Poslije se onaj surgunisani Kresoje povratio opet u Risovac, bio nekoliko, pa odselio nekuda. Na Bokiće opominje i sad jedna njiva, koja se zove „Bokića“. Mandići Slave Sv. Nikolu.

Marjanović u Krnjeušu došao je iz Marjanovića Dola kao privodak u kuću Santračevu, te se poslije ovdje i zakućio. Marjanović u Risovcu porijeklom je iz Smoljane, odakle je došao prije 70 godina. Slavi Sv. Jovana.

Momčilovići (2 kuće) doselili su se od Udbine (Lika) 1879. Slave Sv. Đurđa.

Novakovići su poreklom od Zrmanje (Lika). Otuda su doselili prije 200 godina. I sada u Zrmanji na Popini ima dosta Novakovića, samo što ti slave Arhanđelovdan a ovi Nikoljdan. Mora da su ovi iz nekog razloga promjenili slavu. Samo predanje ne zna o tome ništa. U blizini ima još Novakovića, u Koluniću (30 kuća) i u Pritoci (10 kuća). Ovi su se odselili iz Kolunića. Ovdašnji Novakovići razdvojili su se u nekolike grupe: U Krnjeuši (6 kuća), na Brdu 2 kuće, u Malom Risovcu (u Drazi 5 kuća) i u Donjem Risovcu (3 kuće). Osim toga imaju u Malom Risovcu dvije kuće Novakovića sa prezimenom Suknjevići. Oni nisu pravi Novakovići nego Predojevići. Porijeklom iz Rujiške, odatle je njihov predak pobjegao jer je ubio Turčina te došao u Novakoviće i najmio se kod njih. Od Novakovića je primio i on i njegovo potomstvo prezime i slavu. Svi ovdašnji Novakovići pred 60 godina bili su zajedno u jednoj kući i stanovali u Krnjeuši (gdje je sada Pera Novaković). Oko Doljanske bune (1858) izdjele se Novakovići i raziđu otprilike na svoja sadašnja kućišta.

Pilipovići su kao Kneževići rodom sa Cvjetnića te su prošli istim putem, kojim i Kostići. Najprije su došli na Skakavac, a odatle poslije nekog vremena u Risovac (gđe su sada Suknjevići). Tu privedu sebi i Kneževiće, kojima su bili ujaci. Odatle odu Kneževići na Brdo, gdje su se zabavili 7 god, pa onda odu na Zapoljak. Pilipovići presele iz Risovca u Krnjeušu na sadašnje kućište. Sad su dvije kuće, slave Sv. Alimpija.

Polovine su doselile prije 60 godina iz Dobrosela u Lici. Uzrok seobe je bježanje od vojničke službe. Sad su dvije kuće u Krnjeuši i jedna u blizini u Risovcu. Slave Sv. Jovana

Drobci su se doselili 1879. od Gračaca. Smjestili su se u Grabovcu. Sad ih ima 2 kuće. Slave Đurđevdan.

Ćeranići su takođe došli 1869. od Gračaca.U Grabovcu su njihove 2 kuće, a u Seohvcu 2.  I oni slave Đurđevdan.

Milanovići su se smjestili na Salatima. Doselili su se 1879. iz Lapca. Ima ih 2 kuće. Slave Arhanđelovdan.

Kolundžija je doselio 1879. iz Dobrosela i sjeo na Salati. Jedna kuća, slavi Sv.Nikolu.

Brkljači stanuju u Risovcu na dva mjesta: U Malom Risovcu (3 kuće) i u Lužinama (5 kuća). Oni su starinom s Popine (Lika), odakle su 1815. utekla njih nekoliko brata iz vojništva te se nasele najprije na Skakavcu. Poslije presele u Mali Risovac (gdje su i sad 3 kuće njihove). Odatle odsele nešto prije 1875. godine u Lužine. Slave Sv. Jovana.

Drljače su porijeklom sa Vojevca, odakle su preselili u Suvaju (krupsku), i iz Suvaje 1856. u Risovac. Sada su 3 njihove kuće na Bukovoj Kosi, a 2 u Guskarici. Slave Sv. Trifuna.

Ilići stanuju na Bukovoj Kosi. Ima ih 4 kuće, ne brojeći one dvije kuće Santrača, što su privedene u Iliće i primile njihovo prezime. Oni su porijeklom iz Suvaje u Lici. Prije 80-90 godina utekne jedan Ilić od vojništva i nastani se više Petrovca. Tu umre, a žena mu se uda u Krnjeuši za jednog Santrača i privede sa sobom sinove. Kad ovi porastoše dobiše kućište na Bukovoj Kosi. Ima u Risovcu još jedna kuća Ilića, koja je doselila 1879. iz Mazina. Slave Sv. Trifuna.

Petrovići doselili su se 1879. iz Doljani (Lika). Sada su ih dvije kuće. Slave Đurđevdan.
Labus doselio oko 1800. s Popine (Lika). Najprije bio više godina u najmu u Lastvama. Poslije kupi od jednog Karanovića kućište u Risovcu i tamo se oženi.

Rađenovići su doselili u Risovac s Očijeva, gdje ih sada ima nekolike kuće. No daljom starinom oni su iz Srba (Lika). Doselili su se u Risovac prije kojih 80 godina. Ima ih 4 kuće. Slave Đurđevdan.

Ćulibrci su po svoj prilici iz Gorinje ili drugog sela s onu stranu planine. Mogli su ovamo doseliti prije kojih 100 godina. Ima ih u Risovcu, u Guskarici 6 kuća i Lastvama 3 kuće. Slave Sv. Jovana.

Šijani su potekli starinom iz Prljeva (Zrmanja) u Lici. Odatle uteče jedan prije 100 godina zbog vojništva, te ovamo duže vremena bio po najmu. Zatim se okući u Brestovcu i vrlo ozgodni. Tu im jedne godine beg uzme i zakolje vola kao hak od sijena. Oni se onda naljute i napuste kućište i odsele u Kolunić. Ali tamo sasvim osiromaše, te se opet iza 9 godina povrate u ovaj kraj. Opet su služili u najmu, dok se ne smejstiše na sadašnje mjesto. Ima ih 5 kuća. Slave Arhanđelovdan.

Mirković je doselio ovamo iz Kolunića prije kojih 40 godina. Jedna kuća; slavi Nikoljdan.

Kantari su starinom iz Plavna u Dalmaciji. Njihov otac utekao je prije kojih 50-60 godina od vojništva i naselio se na Bravsko. Uz ustanak 1875. godine povratio se natrag kao bjegunac ispred turskog nasilja i umro u istoj kući, gdje se i rodio. Žena mu se uda za Božu Novakovića u Krnjeuši. Svega dvije kuće, slave Sv. Luku.

Dragosavac je doselio iz Bruvna 1879. Slavi Sv. Jovana.
Majstorović je doselio iz Doljana 1879. Slavi Sv. Jovana.
Poznići su doselili iz Bruvna 1879. Ima ih sada 3 kuće. Slave Sv. Jovana.
Agbabe doselili 1879. iz Gračaca. Dvije kuće; slave Sv. Stevana Dečanskog.
Ostojići doselili iz Gračaca 1879. Jedna kuća u Risovcu, 1 u Vranovini. Slave Sv. Nikolu.
Ćurguz Đuro stanuje u Risovcu kao cestar. Rodom iz Vođenice. Slavi Sv. Nikolu.
Kalemberi doselili 1879. iz Korjenice. Dvije kuće; slave Sv. Stevana Dečanskog.
Čiča doselio iz Bruvna 1879. Slavi Sv. Nikolu.
Bjelići doselili 1879. iz Korjenice. Svega ih tri kuće. Slave Sv. Jovana.
Ličine stanuju u Cerovačama. Ima ih 4 kuće. Doselili su 1879. iz Dabašnice. Slave Sv. Luku.
Zaviša doselio prije 100-120 g. iz Mazina. Isprva živio zajedno sa Dragićima, s kojima je u srodstvu. Poslije se nastanio na Lijepoj Luci. Slavi Sv. Vasilija Velikog.
Đekići doselili su iz Gračaca 1879. Ima ih u Lastvama 3 kuće i u Krnjeuši jedna. Slave Sv. Stevana.
Mijaković doselio 1879. na Šehovac iz Gračaca. Slavi Đurđevdan.

Kačari su se zvali prije Ćulibrci pa se po jednom svom starom, koji je bio majstor od kaca prozvali Kačari. Naselili su se dosta podavno i to, kao i ostali Ćulibrci, po svoj prilici iz Rujiške.

Daljevići su dalekom starinom iz Dalmacije, odakle su naselili u Bjelaj, a prije kojih 60 godina doselili ovamo u Lastve. Poslije je jedna kuća iselila na Vranovinu u Kapetanov Do. Ni sad nema nego dvije kuće, jedna u Lastvama, druga u Vranovini. Slave Markovdan.

Manojlovići su doselili 1879. iz Bruvna. Ima ih 4 kuće, u Lastvama jedna, a u Vranovini (Rakovica) tri. Slave Sv. Nikolu.

Dragići stanovali prije 60-70 godina svi za Gradinom, a jedna kuća bila u Krnjeuši kao čardaklija uz bega. Zemljište oko Kule bilo beličaste te su ga obrađivali begovi, koji su stajali u Kuli. Kula je imala četiri boja, dva u zidu, a dva odozgo drvena. U njoj su stajali begovi kao vlasnici zemlje u cijeloj okolici, a ujedno i kao upravna i sudbena vlast za svoje kmete. Tu su dolazili knezovi na nalog i priča kazuje, da je po sedamdeset štapova knezovskih prislanjalo u avliji pokraj kule. To bi htjelo reći kao da je 70 sela sa svojim knezovima bilo podložno begu, koji je u Kuli sjedio. Biće svakako pretjerano. Ali možda je u starije doba vlasništvo ovih begova naširoko zahvatalo, pa se poslije udajom i davanjem miraza sve više sužavalo. Kad je šestom deceniju 19. vijeka ukinuto beglučenje i zavedena trećina napustili su ovi begovi kulu i zemljište oko nje dali za čifluke Dragićima, koji iz Zagrađa preseliše ovamo. Odakle su Dragići starinom, ne znaju ništa da kažu. Jedino govore, da su se prije zvali Kecmani, pa vremenom predjeli ime. To je vjerovatno, pošto im je isto krsno ime sv. Vartolomej. Sada ih ima svega 14 kuća i to kod Kule 7, za Gradinom 5 i na Vranovini 2. Blizu kule bila su vješala te se ono mjesto i sad tako zove.

Mrđe doselili su prije 80-90 godina pobjegavši od vojništva. Rodom su iz Dnopolja (Lapac). Nijesu odmah na sadašnje mjesto stali, nego su promijenili prije toga još dva mjesta. Prije njih ovdje su bili Desnice. Ima ih danas svega 3 kuće. Slave Nikoljdan.

Sofilj u Lastvama porijeklom je od Gračaca. Doselio prije 60-70 godina bježeći od vojničke službe. Slave Sv. Nikolu.

Vranješ potekao od Vranješa iz Vranješkog Dola. Premakao se ovamo zbog prisilnog beglučenja. Nekoliko puta mijenjao kućišta. Slavi Đurđevdan.

Škrbići znaju da nijesu odavno na ovome kućištu jer kazuju, da su prije tu bili Marjanovići. Ali odakle upravo potječu, ne znaju. Slute, sudeći po istom krsnom imenu, da su potekli od Grbića, kojih ima dosta u Suvaji (petrovačkoj). Prema tome bi mogli i oni biti iz Suvaje. Slave Đurđevdan.

Vulini su po pričanju doselili ovamo prije 100-120 godina iz Rašinovca. Odavde su neki u toku vremena odselili preko planine, a neki iz Rašinovca u Zmijanje.

Kovačevići starinom su iz Mazina, ispod Kremena, gdje ih i danas ima veoma mnogo. Prije otprilike 150 godina jedan Kovačević, koji je imao petoricu braće ubije čovjeka u Mazinu pa pobjegne u Bosnu i unajmi se na Bravsko. Kad mu drugi brat doraste do vojništva pobjegne i on ovome bratu na Bravsko. Tu se zakuće i požene. Ženi jednoga od njih bilo je ime Joka, te se po njoj svi njihovi potomci prozovu Jokići. Jedni su ostali na Bravsku do danas te se nazivaju pravim imenom Kovačevići, ali ima ih pod raznim prevedenim imenima. No drugi nedugo iza dolaska na Bravsko krenu se i dosele na Vranovinu ( gdje su danas Jokići). Svi su se oni tada nazivali Jokići. Sadašnji Jokići na Vranovini privedeni su pravim Jokićima ( Kovačevićima) na Vranovinu iz Marjanovića Dola. Zvali su se Grbići i slave Srđevdan. Oni poprime prezime ovih, među koje su privedeni. Poslije nekog vremena odsele svi Jokići (Kovačevići) iz Vranovine. Samo ostanu na mjestu oni privedeni Grbići, no pod imenom Jokića. Jedni od Jokića Kovačevića nasele u Rakovicu, gdje su i sada Kovačevići, a drugi u Vođenicu gdje su sada kao Jokići. U vrijeme ustanka 1875-78. Kovačevići kao bjegunci smjeste se kod svojih rođaka Kovačevića u Malinu. Ali oni su im došli pod promijenjenim imenom kao Jokići i poprime opet staro „Kovačevići“. Kovačevića ima u Rakovici 7 kuća. Slave Nikoljdan.

Sofilji (Sovilji) doselili su 1879. iz Kijana kod Gračaca i nastanili se u Rakovici. Ima ih sada 8 kuća. Slave Sv. Nikolu.

Surle doselili su se takođe 1879. iz  Glogova kod Gračaca te su se i oni nastanili u Rakovici. Im ih 6 kuća. Slave Sv. Nikolu.

Herceg doselio 1879. iz Dabašnice. Slavi Lazarevu Subotu. Na mjestu gdje su Sofilji, Surle i Herceg bile su muslimansko begovske kuće.

Vranješi su doselili u Rakovicu odozgo iz Vranješkog Dola i to kao begovski momci (čardaklije). Sad ih ima u Rakovici 3 kuće, a u Vranješkom Dolu 5 kuća. Daljnje se porijeklo njihovo ne zna. Biće da i oni spadaju u najstarije ovdašnje porodice.

Jevići su isto tako odavna na sadašnjim kućištima. Starina im se ne zna. Prije 50-60 godina bilo ih je svega 2 kuće ,a danas ih ima 12. Od njih su još protekle od privodaka po jedna kuća u Risovcu i Brestovcu. Slave Đurđevdan.

Kerkezi ne znaju o svojoj starevini. Oni su odavna na Vranovini. Ima ih 12 kuća. Slave Đurđevdan.
Jokići vidi Kovačevići.
Plećaš doselio 1879. iz Bruvna. Slavi Sv. Jovana.
Radakovići doselili 1879. iz Bruvna, tri kuće. Slave Nikoljdan.
Mandić doselio iz Dabašnice 1879. Slavi Nikoljdan.

Adamovići potiču starinom iz Dalmacije. Doselili su prije 200 godina. U seobi zadržali su se neko vrijeme u Uncu gdje i sada ima jedna kuca Adamovića. Doselili su ovamo kao dvije porodice, koje nisu bile u bliskom srodstvu. Jedna od njih kao i njeni i potomci imaju predjevak Lavonjići. S Vranovine je odselila jedna porodica na Vojevac, te ih ima i tamo  nekolike kuće. Danas ih ima na Gornjoj Vranovici 15 kuća. Slave Sv.Jovana.

Brkići doselili su 1879. iz Bruvna. Njihova je starina u Zrmanji, odakle su nekolike porodice preselile u Bruvno, a onda ovamo. Dvije kuće, slave Nikoljdan.

Jeličići naselili najprije od Lapca u Vođenicu. To je moglo biti prije 100-150 godina. Pred 60 godina bisi su u Bođenici jojš svi u jednoj kući sa vrlo mnogo čeljadi. Tada se izdijele te jedni ostanu na mjestu, drugi odsele u Vrtoče, a treći iziđu na Vranovinu na kućište koje  je ostalo prazno iza nekih Brkića, kad su se oni odselili na Bunjević. Na Vranovini su ih 3 kuće. Slave Nikoljdan.

Repac doselio iz Kule kod Gospića 1879. Slavi Nikoljdan.
Pjevači doselili 1879. iz Čitluka kod Gospića. Dvije kuće; slave Nikoljdan.

Tih 76 porodica nastava danas u granicama ove parohije. Nekima od njih ne može se odrediti starost ni porijeklo. Ili su veoma stare ili nijesu imale smisao za čuvanje porodičnog predanja. Za priličan broj porodica predanje kazuje da su se doselile prije otprilike 200 godina i to iz Dalmacije ili iz Like. Još veći je broj porodica koje su doselile u vremenu od doseljenja onih poslednjih (pred 200 g.) pa do okupacije (1700-1878). Ovo su bili većinom vojnički bjegunci iz obližnjih mjesta austrijskih (Like i Dalmacije). Osim toga doselile su u to vrijeme i neke porodice iz obližnjih sela, koje su protjerali begovi ili su same ostavile stara kućišta i posla ovamo na upražnjena. Najmlađe stanovništvo izbilo je ovamo sa okupacijom 1879. Ti su došli odjedanput i to iz obližnjih mjesta u Lici. Zauzeli su mjesta gdje su prije bili muslimani (begovi), kao Lončari u Krnjeusi gdje su prije bile tri muslimanske kuće, Sofilji, Surle i Herceg u Rakovici, gdje je pre bilo 5 muslimanskih kuća. I u Zelinovcu su bile 2 muslimanske kuće. Na njihovo su mjesto naselili katolici. Drugi su dobili kućište tako da su kupili djelove kućišta od starosjedioca, pošto su ovi imali vrlo prostrana kućišta. Naseljenici od 1879. g. došli su ovamo kao dosta bogati ljudi, pošto su u Lici prodali skupo svoju zemlju, a ovamo su kupili sasvim jeftino, samo što su tamo bili vlasnici zemlje, a ovamo su postali kmetovi. Osim toga svaki je od nijih dotjerao ponešto i stoke. Naprotiv starosjedioci su bili tada vro siromašni, jer su kroz tri godine boravljenja u Lici kao bjegunci izgubili i potrošili sve što su imali, naročito stoku. Samo nekolike starinske porodice povratile su se iz Like ovamo kao življe sa nešto imanja tj. stoke. Kuća nijesu zatekli ni oni kao ni novosedioci, nego su morali tada svi da naprave najpre kakvu takvu kuću pa tek onda u druge poslove da zalaze. Te su prve kuće bile ponajviše od plota. Malo poslije zamjenile su ih kuće od jakog drvenog materijala (brvna), a u novije vrijeme ima i po gdjekoja kuća od kamena

 * Izvod iz knjige: Naselja i poreklo stanovništva – Srpski etnografski zbornik knjiga XXV, Beograd 1923.

 Petar Rađenović. Sela parohije Krnjeuša u Bosni.