Nalazište u kratkim crtama.
Nazalište Lisčijak – mala gradina:
Praistorijska gradina i rimska utvrda. Manje probno iskopavanje izveo V. Ćurčić 1902 godine. Na najnižem dijelu brda Liščijak, prema polju smješteno je utvrđeno naselje, branjeno kamenim bedemom, mjestimično s malterom, visine 5-8m. Na uglovima primjetna proširenja (vjerovatno kule). Približne dimenzije utvrde su 60x30m. Pred kamenim bedemom pruža se kameno-zemljani bedem visok oko 1,3m. Nalazi izs onde: 2 željezne strelice, kremamička posuda. Iznad Male gradine izdiže se Velika gradina.
Vjerovatno datira između željeznog i rimskod goba.
Presedlo iznad Tarbučkog dola:
Praistorijska nekropola na brdu Lisčijak. Grobovi s urnama i skeletni grobovi. Sondirao V. Ćurčić 1902. Nalazi nakeita (bronzana dugmad, fibule, igle, narukvica) pripadaju bronzanom i starijem željeznom dobu.
Tarbučki do:
Pojedinačni praistorijski nalazi: željezno koplje i fragment bronzane sjekire, potiču iz kasnog bronzanog i željeznog doba. Srednjovjekovni nadgrobni spomenik. U pravoslanom groblju sačuvana je zidana grobnica sa stećkom u obliku sanduka. Potiče iz kasnog srednjeg vijeka.
Ćurčić Vejsil, izveštaj.
Naspram „Velike gradine“ u Lastvama leži više Tarbučkog dola na čunjastom humku nemalo trouglasta gradina „Liščijak“. Duga je 100m, široka 140m; sa sjeverozapadne strane zaštićena je zidom, čiji je bedem visok 8m. Kod tačaka a i b u Slici 19. ili su prvobitno bunari. Više Male gradine u Lastvama izdiže se Velika gradina a na, ovom, suprotnom brijegu opet je jedna bez imena. Između pregova s ove i s one strane prostrla se mala dolina, Tarbučki do sa obrađenim poljima, u kojima leži nekropola ravnih grobova, koja do danas nije pretražena.
Mjernik Hugo Jedlička, nekad u upotrebi kod okužne oblasti u Bihaću, sakupio je prilikom svojih službenih putovanja različitih predmeta od bronze, koji po njegovim navodima potječu iz Tarbučkog dola, a i danas se nalazi kod njega.
Zbog toga, što su polja preko ljeta zasijana, nije se tu moglo preduzeti kopanje, makar da se seljacima obećavala primjerna odšteta. Morao sam se zbog toga ograničiti na to, da na pristranku i prelazu iznad ove nekropole, između Male i Velike gradine, preduzmem pokusno kopanje. Ulazeći na Gradinu nailazio sam na hrbine od ilovastog posuđa, a na gornjem rubu šume, dakle pri početku tamošnje male visoravni zvane Presedlo, zapazih nekoliko urešenih hrbina kako strše iz zemlje. Kad sam pomnjivo pretražio to mjesto, pokazalo se, da te hrbine potiču od neke malene, sasvim razlupane posude od ilovače, koja je služila za sačuvanje pepela neke spaljene djetinje lešine, od koje se našla i po koja malena kost. Ures te posude sastoji od ornamenata u obliku trokuta i od pojaseva, sastavljenih od koso zaparanih crtica, koje često zajedno s onim privm ornamentom tvore oblik četvorine.
Ručice zastupaju okrugle bradavice, čiji su rubovi urešeni poprečnim crticama. Omah uz te hrbine našao sam malena broncana dugmeta sa ušicama, a u neposrednoj blizini kostur s ovim prilozima:
Dvije dvostruke spirlane fibule od bronzane žice sa srednjim člankom u podobi osmice; vanjski im je zavoj ukrašen kosim brazdama, krajevi žica su zavinuti, slika 20. Nadalje se nađoše: jedna masivna narukvica od bronza sa zašiljenim krajevima, urešena zarezima, Slika 21 ; jedna narukvica od bronzane žice, također gravirana, Slika 22; velika nakitna bašlija od bronze sa dvije kuglice na glavi slika 23; jedna mala nakitna bašlija sa nekoliko pljosnato iskucanom glavom i urešenim vratom; jedan oširoki prsten od bronzanog tenećeta: jedna probušena – šuplja kost sa paralelnim brazdama unaokolo, slika 24; jedan probušeni međeđi zub, koji je valjda služio kao amajlija, slika 25. i jedno malo zrno od ilovače.
Mislim da su tu na presedlu nekada bili ravni grobovi, koje je kiša malo po malo rastrošila i raznijela; ovako može se i protumačiti ona množina hrbina i drugih predmeta po cijelogm sjevernom obronku Liščijaka.
Za mojeg boravka u ovom kraju ponudio mi je neki seljak iz Tarbučkog dola oveliku nakitnu bašliju, slika 26, i ja sam je kupio; ona je prema gornjem kraju sve to deblja i četverobrida, ozgor ima dume od debela bronzana tenećeta, koje je na rubu urešeno tačkama. Po kazivanju ovog seljaka i ta je bašlija kao i fragmenat šuplje narukvice nađena na spomenutom obronku. Bašlija potiče bez svake sumnje iz bronzanoga doba, dok ostali predmeti više naginju karakteristici provg željeznog doba.
Nekropola u Tarbučkom dolu i njena Mala gradina pretražiće se, čim se tomu pruži prilika. Gradina neće po svoj prilici pružiti ništa osobita, ali će nam možda dati podataka za proučavanje pitanja, u kojem je odnošaju stajala sa gradinama u okolici.
Neznatnim pokusnim kopanjem na Maloj gradini dobio sam ove predmete: dva mala željezna koplja, dugačka 65 i 80cm, dok su im oštrice duge 30 i 40cm, . slika 27; jedno zrno od ilovače i fragmet neke crveno pećene posude od ilovače s jako zavinutim rubom i malim jezičastim nastavkom.
Slučajni nahođaji iz ovog kraja su: jedno željezno koplje, dugačko 22cm, i komad oštrice od bronzane sjekire.
* Detaljan izvještaj je prenesen u izvornom oblikuk iz Glasnika Zem. muzeja1902. godina. Vejsil Ćurćić, Starine iz okoline Bos. Petrovca. Strana 243-245.