Dana 20.Jula ove godine (*1) na Sv. Proroka Iliju osveštan je temeljni kamen crkvi u selu Vrtoču. Za ovaj sveti čin određen je od visoke duhovne vlasti Kosta Kovačević, paroh i nadziratelj. Čin osvećenja obavio se ovako:

Izjutra u 09:30 sati otpočela je božanstvena služba u staroj drvenoj crkvici. Pri službi služio je uz načalstvujućeg nadziratelja još 5 sveštenika. Po svršetku božanstvene službe krenula se litija na ovo opredijeljeno mjesto za crkvu, koje bješe od ove crkvice udaljeno 10 minuta. Litija je išla u potpunom redu, naprijed sveštenici a za njima narod, koji sa oduševljenjem isčekivaše da što prije dođe na mjesto gđe će biti podignuta nova crkva. Pošto je litija na lice mjesta došla, narod stade u najvećoj tišini brisajući znoj sa čela, jer bješe malo uza stranu. Na mjestu gđe će biti prjesto bješe iskopana jama (rov) a kod iste položen drveni krst. Uza ovu bješe postavljen sto na kome stajaše u jednoj posudi voda a u drugoj ulje. Na desnoj strani bješe iskopana jama gđe će se postaviti temeljni kamen, a u istom iskopana rupa za spomenicu.

Prije neg je osvećenje otpočeto – upisali su sveštenici, odbornici i drugi pobožni hristijani imena svoja a pritom i mnoge darove za crkvu položili. Poslije ovoga otpočeo je čin osvećenja po ustavu. Po svršetku osvećenja pročitana je narodu spomenica te postavita za to u načunjenu limenu kutiju a ova u temeljni kamen. Po svršetku čina izgovorio je g. nadziratelj nekoliko riječi narodu o značaju hrama, pokazavši mu kako se novo započeti hram otpočinje sa voljom, trudom i požertvovanjem srpsko-pravoslavnog naroda, sa potporom visoke zemaljske vlade. Preporučivši mu slogu i sretan početak. Na svršetku reče: da Bog poživi negovo večičanstvo cara i kralja Franc Josifa I., pod čijom vladom i okrljem počinje se ovaj sv. hram, a narod povika živio! Da živi njegovo visokoprevosveštenstvo g. Đorđa Nikolajevića! a narod povika živio! Da živi visoka zemaljska vlada! A narod povika živio! Dok je osvećenje trajalo ispalilo se nekoliko hitaca iz možareva. Poslije osvećenja sjelu su sveštenici, nekoliko odbornika i drugi strani gosti za objed pri kom je bilo više zdravica.

Što se tiče mjesta, na kom se nova crkva otpočela zidati – jeste uzvišena glavica koju narod zove „Gradina“ a zbog toga je i zove, što okolo cijele glavice postojao je nekad grad, jer se poznaju tragovi zidova.  Na sred ove glavice bio je nekada hram, jer se takođe poznaju zidovi. Bio je strogo po pravoslavnom tipu istoku okrenut. Na istom ovom mjestu otpočeta je nova crkva. Okolo drevnog hrama nalazi se i sad mnogo velikih ploča, koje je narod prevrtao, te pod istijem nalazio ljudskih kostiju. Natpisa i šara nikakvih nijesam vidio, no pričaju da ih je bilo, nego sam samo na jednoj ploči našao prosto izrezan krst. Zaista je lijepo mjesto za crkvu; jer sa ove gradine vidi se južno staro-drevni Bjelaj, jugoistpčno Petrovac, istočno planine a ispod ova sela: Suvaja, Vođenica, Vranovina, Risovac i Krnjeuša.

Primjetiti mi je kako se sakupljeni narod tako rekuć topi od radosti, đe se nova crkva počinje, a osobito časni g. David Latinović mjestni paroh i s njim odbor, koji sa svim silama gledahu da što  sjajnije svečanosti ispane i da svoje goste ugoste. Naroda je dosta bilo iz mjesta i sa strane, a mnogo bi ga iviše bilo, da se niej trefilo sajmeni dan u Bišću.

Izvor: BH Istočnik, godina 1890.
Napomena: (*1) 20. jul po starom, 02. avgust po novom kalendaru. Godina 1890.