Od varošice Petrovca  pođavši preko sela Suvaje zapadu, leži selo Vođenica, sa parohijom istog imena. Ovu parohiju sastavljaju sela: Vođenica, Skakavac, Brestovac, Vaganac Bjelajski, Cimeše, Busije i Stjenjani Mali. Po organizaciji ove parohije otpašće Vaganac Bjelajski i Stjenjani Mali. Parohija Vođenička ima sad 336 kuća sa 2534 duše. Starosjedioci su sve Srbi pravoslavne vjere. Doseljenika ima takođe iste vjere i narodnosti, ima ih nešto i rimokatoličke vjere, kao što će se dalje pri poređanju sela naznačiti.

Vođenica selo ima 140 kuća i 1041 duša. Ima ovđe 31 kuća doseljenika iz Like koji su se od 1879 godine ovđe naselili. Oni su pravoslavne, a ima nešto i rimokatoličke vjere.

U Vođenici još 1879.g. podigle su srpske dobrotovorke plemenite gospođe Mis Irbijeva i Džonstonova jednu kuću, koja je pomenute  i 1880. god. služila za školu i od istih dobrotvorki izdržavana. Kad one ove škole u ovim krajevima napustiše, onda ova zgrada pretvorena bi za ćeliju. Prije nekoliko godina narod ovoj zgradi dogradi zvonik takođe od drveta, na koji jedno zvono smješteno bude; te kako ova zgrada, – i ako je u potpuno trošnom i slabom stanju – opet za parohijalnu crkvu služi, u kojoj se na osvećenom antimensu sveta liturđija svršava.

Sjeverno od ove uzmimo parohijalne crkve, postoji jedna sitnom šumom obrasla glavica, koju narod naziva „Gradina Drenovac“. U ove gradine poznaju se i danas dva paralelna eliptična zida, koja su u smjeru glavne njene osovine zidom razdjeljeni. Od Drenovca gradine pođavši malo istoku preko vode Vođenice, nalazi se zidina crkvena, koju su seljani otkopali i u njoj nekih stvari našli. I ove pak zidine odnosno crkvine upravo istočno na jednom povećem brežuljku ima opet jedna gradina „Mačkovac“: Od Mačkovca ide se vodi Vođenici, koja teče sredinom sela istoga imena Vođenice prokop (jaruga), koji je po svoj prilici osigurao dolazak iz grada k vodi.

Od sela Vođenice i pomenute gradine Mačkovca, na istočnoj strani pruža se na dosta uzvišenom brdu selo Skakavac sa 53 kuće i 468 duša isključivo Srba pravoslavne vjere. Naseljenika ima ovdje 7 kuća iste vjere kao i starosjedioci, a doselili su iz like u 1879. godini. Sjevero zapadu od vođenice preko jednog brežuljka šumom obraslog za ¼ sata hoda nalazi se selo Brestovac,  koje broji 32 kuće i 198 duša takođe Srba pravoslavne vjere. U prestovcu ima 6 kuća koje su u 1879. godini iz like doselili, no i oni su iste vjere kao i domorodci. U ovim dvama selima starine mi nikakve poznate nijesu. Pođavši iz sela Vođenice od parohijalne crkve prema poznatom staro gradu Bjelaju (Bjelajsko polje), pokraj puta nahodi se „Čobansko groblje“. Narod priča da su ovđe izginuli čobani vođeničkih begova iz osvete, koju je nad njima izvršio veliki Prkoški beg, koji se i kapetanom zvao.

Južno od Vođenice idući 1 sat selo je Vaganac bjelajski sa 21 kuću i 193 duše. Starosjedioci su Srbi pravoslavne vjere. U ovom  selu ima 7 kuća koje su po okupaciji iz like doselili se, takođe su iste vjere, izuzevši 2 kuće rimokatoličke vjere. Od Vaganca bjelajskog pružilo se prema zapadu selo Cimeše sa 26 kuća i 134 duše sve Srba pravoslavne vjere. Doseljenika je ovdje 10 kuća, koji su iste vjere a doseljeni su u 1879.godni iz Like.

U selu Cimešama nahodi se jedna zidina koja je podsigurno crkva pravoslavna bila, što svjedoče porušeni zidovi, koji su na krst ozidani bili, a i uprav istoku je ista okrenuta. Narod pripovijeda a i drži, da je ovo manastir bio. Više ove zidine istočno na jednom brežuljku, koji kao visoravan izgleda. Vidi se da je ovdje negda i kuća i podrum ozidana bila, od koje sad porušeni zid kao gromača izgleda. Narod ovu gromaču i sad kućerinom – kućištem naziva. Od Cimeša upravo zapadu nahodi se selo Busije sa 53 kuće i 376 duša. Ovdje su starosjedioci kao i doseljenici, koji 19 kuća ima što su u 1879.god. iz like doselili se, sve Srbi pravoslavne vjere.

Između pošljednjih dvaju sela (jugo-zapadu od Vođenice 1,5 sat hoda) leži stari grad Bjelaj od koga se i danas vide zidine do 18 m. Visine, a zid je u grada debeo oko 1,4m. Zid je izveden u obliku pravo ugolnog četverokuta, dublje stranice okrenute su prema istoku i zapadu. Grad je usporedo sa kraćim stranim stranicama pregrađen po prilici ne po sredini. U južnom dijelu na zapadni zid čim se na  vrata uđe desno, bila je kula za aps. Vrata su od ove tek u visini u pola sad postojećeg zida podignuta. Zid joj je debeo oko 2m. Na njezinom svodu nabijena je zemlja te ni sad ozgo u nju ne može kiša niti šta drugo padati. Ona je do danas dobro sačuvana. Pod gradom sjevero-istočno danas se nalazi nekoliko kuća muhamedanskih. Jedna od ovih kuća (Ibrahim Pašića) oblika je crkvenog, a osobito krov njen (odvojeno je oltar i sad od crkvine pokriven), da je od stare crkve načinjena i to po prilici od „Bjelice“, od koje je i mjesto svoje ime dobilo. Na pragu ove današnje kuće (Ibrahim Pašića) a nekadanje crkve Bjelice, kako mi pripovjedaše, nađeno je oko praga krst i nekoliko pisama, ali je ovo sve na nesreću sakriveno a može biti i uništeno. Na oltaru od istočne strane od kada je u kuću crkva pretvorena vrata su otvorena.  Prije nekoliko godina pukao je grom u ovu od crkve pretvorenu kuću i u istoj ubio je starješinu kućnjeg  Ibrahim Pašića.

Od stare crkve Bjelice idući ravnom polju Bjelajskom  sjeveru jedno 50 koračaji odmaknuto u selu Busija, podigle su poslije okupacije plemenite Mis Irbijeva i Džonstonova srpsku školu u jednoj od drveta načinjenoj zgradi, koja je poslije za kapelu pregrađena, u kojoj se na izvjesne praznike preko godine i sad sv. Liturđija svršava. Uz ovu kapelu podiže se sad drveni zvonik, sa kojega jedno zvono pobožni narod poziva na sv. Bogosluženje. Od Bjelaja jugozapadno nahodi se jedno malo seoce „Stjenjani Mali“ sa 11 kuća i 124 duše sve Srba pravoslavne vjere.

Sa Vođeničkom parohijom graniči se sa zapadne strane parohija Krnjeuška. Ova parohija sastoji se iz sela: Krnjeuše ( ovo opet selo dijelis e na seoca Selište, Tarbučki Do, Krnjeušu i Zelinovac), Lastava, Vranovine i Risovca ( malog i velikog ). Kako sad tako i po organizaciji ostaće sastavni dijelovi ove parohije isti nepromjenjeni. Ova broji 248 kuća sa 1997 duša. Starosjedioci su svi ove parohije sami Srbi pravoslavni. Ima doseljenika iz Like, koji su u 1879. godini naseljeni takođe iste vjere kaok i starosjedioci, a ima i rimokatolika, kao što će se pri poređivanju sela viditi.

Krnjeuša selo broji 81 kuću i 641 dušu i to Srba pravoslavne vjere, među kojima je ubrojeno i 13 kuća iz like po okupaciji doseljenika.
U Krnjeuši je sjedište dotičnoga paroha, koji stanuje u svojoj sopstvenoj kući. Od Krnjeuše pođavši sjeveru, pruža se selo Risovac sa 53 kuće i 496 duša Srba pravoslavne vjere. Među ovima ima 16 kuća iz Like u 1879. godini doseljenih, koji su iste vjere kao i starosjedioci, a imaju samo 2 kuće također iz Like u 1879. god. naseljene, koje su rimokatoličke vjere.

U selu Risovcu upravo na sred parohije Krnjeuške između višepomenuta četriri sela, narod je još u 1888. god. kupio jedan komad zemlje oranice, te na istom u 1881. god. podignuta je jedna zgrada od drveta, koja za privremenu parohijalnu crkvu služi. U 1891. god. parohijani su ovdje jedno zvono dobili, koje im još osveštano nije. U 1892. godini ovdje je trudom naroda i zauzimanjem dotičnog paroha otvorena privatna srpsko – pravoslavna vjeroispovjedna škola, koja zbog nedovoljnih materikjalnih sredstava jedva da će moći i na dalje uzdržati se.

Na pomenutom zemljištu parohijani Krnjeuški naumili su parohijalnu crkvu od kamena podignuti, u koju su svrhu već i novce rasporezali, od koga razreza pokupljeno je 1000 forinti, a u crkvi je bilo prvo gotovih 96 for. Te je svota o 1096 for. Poslata u novčani zavod u Sarajevo. Od crkve pođavši sjeveru narod je još 1874. god. kupio jedan komad zemlje oranice od dva dana oranja i na istom zemljuštu jednu kuuću drvenu za 125 dukata u zlatu. Kuća je ova u vrijeme ustanka tj.1875. god. izgorila a od zemljšta crvkenog, počem je pod najam dat, dobiva opština godišnje po 6 forinti.

Zapadno samo preko puta preći  od crkve nalazi se stara crkvina, na kojoj je neki Stevan Karanović kuću napravio. Da je ovo crkva svjedoči nam nekadašnji crkveni oltar. Tj. u podrumu vidi se i das zaokruženi zid. Uz ovu crkvinu sa sjeverne i zapadne strane vidi se još porušenih zidova, valjda od crkvenih kuća. Osim ove crkvine zapadno pođavši nalazi se još jedna zidina koju takođe crkvinom zovu. Zid je od iste i još i danas u visini do jedan metar očuvan, u kom je još od starih vremena a i do ustanka služila se sv. Boženstvena leturđija u starom oltaru, koji se još dobro vidi.

U godini 1892. u ovom oltaru nađen je kamen, na kome je natpis ćirillicom napisan bio ovaj: „sv Nikola i maja“. Ovaj je kamen tadanji stražimestar žandarskog kotara Petrovačkog g. Tomlenović uzeo i valjda u museum poslao. Oko crkvine ove nahodi se starinsko groblje, u koje se još i dan danas mrtvaci kopaju.

Od crkve ka istoku na jedno pola sata oda, pruža se selo Lastve sa 46 kuća i 325 duša, među kojima ima 9 kuća iz like doseljenih, koju su kao i starosjedioci pravoslavne vjere. No imaju tri kuće rimokatoličke, koje su također 1879. god. naselili. U ovom selu Lastvama ima jedna „Gradina“ na spram koje, pripovjeda se, da je manastir nekada bio, od koga je učinjena kuća prvih Kulenovića, tako zvana „Crna kula“. Ova je svoje ime dobila, jedno što je od te crkve načinjena, a drugo što je uz istu uvjek prislonjeno po 300 štapa sa kojima je narod ni kriv ni dužan mučen. Pripovjedaju da je kula imala 5 svodova (ćemera), koje su poslednji Kulenovići srušili i od velike kule  kuću za stanovanje učinili, i koju su do pošljednjeg vremena popravljali i čuvali za uspomenu, kao prvu kuću iz koje su svi prvi Kulenovići potekli.

Od Lastava istočno leži selo Vranovina, koje ima 68 kuća i 535 duša i to Srba pravoslavne vjere, među kojima ima 26 kuća doseljenika iz Like, takođe iste vjere sa starosjediocima. Takođe imaju 2 kuće rimokatoličke iz Like doseljenih. U Vranovini i to od više spomenute Crne kule istočno postoji jedno brdo zvano „Vješalo“, na kojem je kruška sve do skoro bila, o kojoj su pravedni od zulumćara krivo osuđivani ljudi vješani. Malo podalje je gradina „Rakovac“, oko koje najbliša je okolica prozvana po imenu njenom Rakovica, mada je to dio samog sela Vranovine. Gradina Rakovac je sa tri zida obzidana. Pripovjedaju da je tu bilo i nalazilo se različitih starina, no na štetu od istih do danas ništa sačuvano nije.

izvor: Izvod iz BH Istočnika, 1894.g.
Autor: Paroh K. Novaković, Petrovac novembra 1893g.