četvrtak, 20 jun 2019

Top panel

Ulogujte se na sajt

Upamti me

       
Top Panel
A+ R A-

5. Arheološka nalazišta u Vrtoču

 

1. Gradina i crkvina u Vrtoču.

 

Vrtoce-slika15 Na ravnoj uzvisini od 711m nadmorske visine nalazimo oveću nasutu gradinu, koja je uokolo opasana nasipom, podignutim od kamena i zemlje, a sastoji se od unutarnjeg grada a, i predgrađa b.  Oblik joj je, kako slika 15 pokazuje pepravilna elipsa, koja se na jugu svršava rtom, a duga je od sjevera prema jugu 295m, pri najvišoj širini od 140m. Nasipi dostižu visinu od 1m iznutra, a oko 2m izvana. Samo pred poprečnim nasipom koji unutarnji grad dijeli od predgrađa, te na jugozapadnom svom kraju ostavlja otvor u unutarnji grad, ima prema predgrađu širok jarak, koj ese iznad dna uzdiže na 6m Visine.

U predgrađu te gradine sagrađena je u novije doba crkva u Vrtoču, koja stoji na temeljima prijašnje, sredovjeke crkve nazvana Crkvinom.

Oko te crkve leže starobosanske nadgrobne ploče, od kojih su tri prikazane na slici 16. Prva od njih je za čudo na jednoj kratkoj strani zaobljena i ukrašena polumjesecom kako ga često nahodimo, dok nasuprod oba druga imaju pravokutan oblika, a na njima su, također, ne rijeke podobe ljiljana i krsta.
Ali mora da je u vrtočkoj gradili ili u najbližoj njenoj okolini bilo i rimskih grobova, jer kraj crkve leži poklopac kamenitog rimskog sarkofaga, slika17. Dug je 2.2m, a širok 1,3m, koji je ukrašen zabatima. Vrtoce-slika16-17
Od ostataka koji su onuda nađeni, valja da se spomene jedan mali bronzani fragmenat, ulomak žrvnja, razbijena taljika od ilovače i množina ilovastih rbina od suđa građenog rukom.

 

 

 


 


2. Gradina Čučevo.

 

Vrtoce-slika18U Vrtoču na nadmorskoj visini od 1091 m, na najvišoj ošumljenoj, ali vrlo kamenitoj glavici brda Čučeva, koje se gotovo posve osamljeno uzdiže grdina koju slika 18 pokazuje u tlocrtu i presjeku.

I ta nasuta gradina sastoji se od manjeg unutarnjeg grada a i od većeg predgrađa b, koji su sa zapada i sjevera i djelomice sa sjeverozapada opasana 2-3 metra visokim kamenitim nasipom, a sa južne i zapadne strane doboljno zaštićena okomitim stijenama. Ukupna dužoina te utvrde od jugoistoka prema sjeveroistoku iznosi 360m, a najviša joj je širina na južnom  kraju 170m.

Pri toj gradii udara u oči, što poprečni nasip, koji unutarnji grad dijeli od predgrađa. Te bez otvorenog prolaza teče u pravoj liniji od glavnog nasipa jugoistočno donle, gdje zapadna strana strmo opada, nije podignut od prikupljenog kamenja kao ostali nasipi, nego se sastoji od velikih kamenitih šuljevai hridina.

U južnom dijelu predgrađa ima još drugih kamenitih nasipa raznog pravca, ali im  je ssvrha i dakadašnja sjupna slika nejasna.

U unutarnjem prostoru utvrde nije po površini nađeno ilovastih rbina, što bi uostalom moglo biti zbog toga, jer je obrasla šumskim drvećem, kome je lišće pokrilo zemlju. A i to se lako može misliti, da ta gradina koja je tako daleko na strani od svakog prometa i na tako visoku mjestu podignuta, nije bila naseobina već samo sklonište narodu ovoga kraja, kada bi otkud navalio dušmanin.

 

 

 


*  Autor i izvor: V. Radimsky.  Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, godina 1894.

 

 

Tragovi starih naselja - Reference.

 

-         Vejsil Ćurčić, Starine iz okoline Bosanskog Petrovca. Glasnik Zemaljksog muzeja u Sarajevu, godina 1902.
-         Karl Pač, Nove rimske epigrafske tečevine iz BiH. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, godina 1900.
-         Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, godina 1988.
-         Vjekoslav Klaić, Županija Pset (Pesenta) i pleme Kolunić.
-         Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije, godina 1960.
-         Dr. Irma Cremošnik, Narodna simbolika na rimskim spomenicima u našim krajevima. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, godina 1957.
-         Dr. Veljko Paškvalin i grupa autora, Arheološki leksikon BiH, godina 1988.
-         Salmedin Mesihović, Antiqvi Homines Bosnae, godina 2011.
-         Dr. Veljko Paškvalin. Antički sepulkralni spomenici s poručja BiH, godina 2012.
-         Vladislav Skarić. Porijeklo pravoslavnoga naroda u sjeverozapadnoj Bosni. Glasnik Zemaljskog muzeja, godina 1918.
-         Petar Rađenović, Bjelajsko polje i Bravsko. Srpski etnografski zbornik, godina 1925.