petak, 24 maj 2019

Top panel

Ulogujte se na sajt

Upamti me

       
Top Panel
A+ R A-

1. Granica i zemljište - Sela parohije Krnjeuša

 


1.   Granice i zemljište.

Parohija Krnjeuša dobila je naziv od najvećeg sela; to je selo Krnjeuša sa zaseocima: Veliko Selište, Malo Selište, Tarbučki Do, Zapoljak, Zelinovac, Krnjeuša (varošica), Salati i Krnjeuša (zaselak).

Dalje u sastav ove parohije idu sela: Risovac, Lastve i Vranovina. U Risovcu su ovi zaseoci: Brdo (Podbiguz), Grabovac, Cerovače, Mali Risovac i Ravni Risovac. Lastve su sastavljene od ovih dijelova: Šehovac, Kačareva Dolina, Mrđin Do (pod „Gradinom"), Kula i Zagrađe. Selo Vranovinu sačinjavaju ovi dijelovi: Rakovica, Jevića (Cvikića) Glavica, Vranješki Do, Kapetanov Do i Gornja Vranovina (pod Željeznikom).

 

Zemljište parohije Krnjeuše sačinjavaju zadnji okrajci Petrovačkog Polja, koje se pružalo između planina Crvljivice, Osječenice, te Risovca i Željeznika u dužini preko 30 kilometara. To zemljište je samo neznatnim dijelom polje; iz polja se penje obroncima do pleća brda i planina, ili se zavlači čineći protegnute uvale između pojedinih bregova i visova. Najveća i prilično široka takva uvala odvaja se do planinskih vrhova prema sjeveru, zauzimajući prostor čitavog sela Risovca.

Prostor ove parohije nema prema jugu i jugo-istoku prirodnih granica; na tu stranu je otvoren i vezan za pomenuto polje. Sa sviju drugih strana zatvoren je zaokruženim nizom visova, kosa i grebena.

 

Niz taj otpočinje brdom Čučevom, čiji temelji izrastaju iz tih polja , te se uspinju do zaokruženog vrha; ovaj sačinjava prvu istaknutu graničnu tačku krnjeuške i vrtočke parohije. Granični lanac nastavlja se dalje vrhovima Zečijakom i Lisičijakom, čiji se južni obronak naglo spušta prema polju; istočni se spušta prema uvali Tarbučki Do, gdje se na prelazu strmine u ravan prostiru plodne sunčane njive, iznad kojih su nanizane ljudske kuće. Sjeverne i zapadne strane ovih vrhova ne spuštaju se mnogo. One gotovo u istoj visini prelaze visoravan „Rasoja", koja sa sjeverozapada zatvara uvalu Tarbučki Do; na toj visoravni su prostrani, travni sjenokosi velikog broja stanovnika.

Polazeći sa Rasoje, ta granična linija, što zatvara horizont na zapad, hvata se visa „Lisina", prelazi preko sjenokosa „Bukva", te se opet uzvija na „Markanov Vrh" i „Lazine". Zatim pravo u sjever nižu se: „Crni Vrh", „Mačija Greda", „Marina Poljana", „Kremenjaš", „Bajbutova Kosa" i najzad „Guskarica", nizinska šuma, bez vidljivih vrhova, koja obavija selo Risovac sa sjeverne strane. Od Guskarice granična crta ide od sjevera u jug, te zagrađuje selo Risovac sa druge (istočne) strane. Znatniji vrhovi u tom nizu jesu: „Gorinjski Vrh", „Gajin Vrh", „Slana Draga" i „Ćurguzovac". Nedaleko iznad prostrane i ravne ćurguzovačke šume u istok uzdiže se najviši vrh u pograničnim gorama po imenu „Trovara", sa malim kamenjarom ispod samog vrha. Do nje malo na jugo-zapad vidi se nešto oniži vrh „Suvi Vrh", na koji se dalje na jug navezuje drugi i kameniti greben „Željeznik". Sa Željeznikom završuje se gorski granični lanac, koji omeđuje prostor parohije krnjeuške. Željeznik se veže dalje za druge planine i gorske visove, ali to je van prostora ove parohije. Na položitim i dosta izbočenim plećima, kao i ravnom plodnom podnožju Željeznika leži cijelo, dosta veliko, selo Vranovina.

Južna granica nije obilježena kakvim vidnim graničnim znacima. Ona ide poljem, koje se pružilo između Željeznika i Čučeva. Polazi sa podnožja Željeznika, teče u prilično pravoj crti i dostiže do podnožja Čučeva. Ova granična linija dijeli prostor parohije krnjeuške od Vođenice i Vrtoča.

 

Na cijelom ovom prostoru nema ni jedne rijeke ili potoka koji bi tekli u drugu veću rijeku. Sve su ovde ponornice.

Prostorija parohije krnjeuške prilično je bogata vodom. Samo zapadni dio sela Krnjeuše oskudan je vodom, pošto u većoj polovini sela nema ni jednog stalnog izvora. U istočnoj polovini Krnjeuše imaju dva veća izvora, „Salati" i „Krnjeuša", koji na nekoliko stotina metara od izvora poniru. Pored njih imaju i nekoliko manja i neznatija izvora. Selo Lastve ima nekoliko omanjih i na sve strane razmještenih izvora, tako da svaki čopor kuća ima u bilizini i na zgodi svoju vodu. Selo Vranovina ima nekoliko omanjih izvora i potočaka, kao i jedan pojači potok „Vranovina"; Ovaj izvire pod samim Željeznikom, prelazi preko Gornje Vranovine i dopire čak u polje , u nizinu, do sela Brestovca. I Vranovina je prilčno bogata vodom, ali ne onoliko kao lastve, nitu su joj opet izvori onako zgodno i podesno raspoređeni.

Najbogatije vodom je selo Risovac. U njemu ima sigurno oko stotinu, što većih, što manjih izvora, i više na zapadnoj (sunčanoj) strani nego na istočnoj (osojnoj). Neki od tih izvora sastavljaju svoje vode te obrazuju oveće potočiće, a svi teku od zapada prema istoku ili jugo-istoku. Prvi od tih potočaka, pošavši od juga, jeste „Grabovac", koji se nakon sto metara ispod izvora sastaje s drugim potokom „Crno Vrelo"; dalje idu zajedno preko njive „Lijepa Luka", od koje je i potok u tom dijelu svoga toka primio ime (Lijepa Luka); prošavši kroz zidani svod ispod ceste nakon 40-50metara ovaj potok ponire u jednoj dolini. Drugi potok, idući sjeveru, je onaj što teče kroz „Samu Dragu", a nema imena. On teče sprva niz strminu, sišavši u ravnicu sjedinjuje se sa vodom koja dolazi iz vrela „Ledenac" što izvire ukraj groblja. Na 100-150 metara iznad sastavka ponire i ovaj potočič blizu ceste. Još dalje prema sjeveru nailazi se na „Muzanov Potok", koji isto tako izvire u strani i sišavši u nizinu ponire. Prešavši preko jednog brijega udara se na potok „Mlinaricu". Ova je po duljini toka i po količini vode jača od pomenutih potoka. Na njoj ima znatan broj malih potočnih mlinova, koji obično preko cijele godine, izuzev velike suše, mogu da melju. Od mlinova, koje tjera, dobio je i sam potok ime. Iza jednog brijega dospijeva se u druguljastu dragu, kojom prolazi potok „Kuzman". On se baš pre samim pnorom salijeva u potok koji je postao od vodje iz dva pojača izvora, „Ostrvica" i „Dubočaj". Potoci od ova dva izvoru teku isprva svako svojom dolinom; Kad se sastanu, postane od njih dosta snažan potok, najveći u Risovcu i cijeloj ovoj parohiji. I tokom svojim ovaj je potok najdulji. Došavši pod podnožje Risove Grede isčezava u velikom ponoru, primivši malo prije toga vodu iz Kuzman-Potoka. I na ovom potoku ima nekoliko mlinčića. U šumi Guskarici, na samoj međi parohijskoj, koja je ujedno i međa kotarska (Petrovac-Krupa) izvire potok „Kremenjaš" i teče dalje kroz planinu do ponora. I na njemu ima mlinova.

 

Na tome prostoru leži parohija Krnjeuša sa svoja četiri sela. Ne pamti se niti ko zna šta o tome, da je opseg ove parohije bio drukčiji. Samo utoliko, što su naselja u ovom kraju prije 50-60 godina bila vrlo rijetko, te i neki današnji naseljeni dijelovi sela bili prije nenaseljeni, moglo bi se govoriti o promjeni. tj. o širenju opsega parohije, ukoliko su unišli u sastav njen ti novonaseljeni dijelovi. To osobito vrijedi za selo Risovac, za koji stari ljudi kazuju da pamte kad u njemu nije bilo nijedne kuće, nego košanice i ispasišta za Krnjeušu i Lastve. Ali i to djelomično širenja opsega parohijskog vršilo se u granicama ova sadašnja četiri sela i nigdje nije iz tih granica izišlo.

 

 

* Izvod iz knjige: Naselja i poreklo stanovništva - Srpski etnografski zbornik knjiga XXV, Beograd 1923.
Petar Rađenović. Sela parohije Krnjeuša u Bosni.