13. Teror Ustaša u Vrtoču
- Kategorija: Priče o ljudima i događajima tokom II Sv. rata
- Objavljeno petak, 23 septembar 2016 10:44
- Pogodaka: 2622
Teror Ustaša u VrtočuGodine 1941. nakon kapitulacije bivše Jugoslavije, narod Bosanskog Petrovca — Vrtoča, Bjelaja, Teočaka, Prkosa, Lipe, Vođenice i ostalih sela ostavljen je na milost i nemilost ustaškim kamama i noževima. Nemajući kud, narod je počeo da bježi u šumu, bježao je od ustaških koljača koji su, kao krvožedne zvijeri, pomahnitalo jurili ljude. U selu Krnjeuši ustaše su uhvatili Milkana Jokića i njegovog brata, odveli ih u šumu, u takozvane Risovačke pećine, mučili ih, rezali im uši i noseve, a onda ih, onako izmrcvarene, bacili u jednu pećinu. Pošto su još davali znake života, ustaški krvnici su pucali po njima. Pošto je narod, na poziv KPJ, bježao u šumu i spremao se za ustanak protiv okupatora, ustaše su za odmazdu popalili selo Vrtoče i pohvatali starije i nejake ljude, žene i djecu. Doveli su ih u kuću Luke Galina, uveli ih unutra i zapalili kuću. Nikakav plač ni jauk žena i djece nije pomagao. Oglušile su se ustaše na njihova zapomaganja, tvrda su bila njihova srca na plač djece. To i nisu bili ljudi, već krvoloci. Zahvaljujući srećnoj okolnosti, spasilo se samo jedno dijete, sin Nikole Galina — Milan koji je iskoristio priliku i, dok još kuća nije bila u plamenu, pobjegao a šipražje kraj kuće. Ostao je živ, ali ostala mu je i ta užasna slika vječno pred očima. Slika kuće koja je gorila, buktinja u kojoj su ugašeni mnogi životi. Zenu Milutina Galonje iz Vrtoča su zaklali, a uz nju ostavili živo malo dijete koje je sisalo mrtvu majku tri dana dok ga narod nije pronašao. Otac ovog djeteta, danas već udate žene koja živi u Čelarevu (Vojvodina), poginuo je u prvim borbama s Italijanima na Bravskom kod Bosanskog Petrovca. Za vrijeme ustaške vladavine u ovim krajevima, pljačka, teror, otmica, pokolj i sve ono što je bilo svojstveno ustaškim krvolocima, bilo je, tako reći, svakodnevna pojava. U takvoj situaciji potlačenom narodu nije ostajalo ništa drugo nego da bježi u šumu i da organizuje otpor protiv okupatora, protiv ustaških koljača. Radnici i seljaci, koji su u ovim mučenjima i zlostavljanjima pretrpjeli najveće muke, muke koje se ne pamte u istori ji čovječanstva, imali su i najveće zasluge za dizanje ustanka u ovom kraju.
Autor i Izvor: Petar Radošević, Petrovac u NOB
|