sreda, 20 novembar 2019

Top panel

Ulogujte se na sajt

Upamti me

       
Top Panel
A+ R A-

3. Predvečerje ustanka 1941.

top

 

 

 

Predvečerje ustanka u Krnjeuši 1941. godine.

 

ustanakUoči rata zaselak Selište, kod Krnjeuše, brojao je oko 26 domaćinstava. Nekoliko mjeseci poslije kapitula­cije Jugoslavije 1941. godine i nakon uspostavljanja NDH, ljudi iz ovog zaseoka, riješeni da se ne pokore neprija­telju, u zajednici sa ostalim susjednim selima, pristupili su pripremi i organizovanju ustanka. Odlučni da oduzmu vatreno oružje od srpskog naroda ustaše su izdali pismeni proglas sa rokom predaje od 24 časa. U protivnom, nagovijestili su da će pomoću spe­cijalnih aparata vršiti pretres i kod koga pronađu oružje da će biti na licu mjesta strijeljan.
Istini za volju, neki mještani Selišta su pod takvom prijetnjom predali oružje, pretežno lovačke puške. Među­tim, Mirko, Đoko i Nikola Karanović i Dura Janjić, do­govorili su se da njihove četiri puške, dvije lovačke i dva karabina, sakriju u šumu gdje će se sa ostalim drugovima i sami kasnije sastati i početi borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika. Takav dogovor izvršen je pod Mirkovim uticajem. Poslije akcije oduzimanja oružja ustaške vlasti u Krnjeuši pristupile su hapšenju nevinih i nedužnih ljudi koje su odvodile u krnjeušku školu. Odatle su ih kami­onima vodili na strijeljanje. Iz Selišta, u prvoj akciji, odveli su i strijeljali šest vrlo uglednih i naprednih ljudi i to: Jovicu, Nikolu i Savu Karanovića, Radu Grbića, Ni­kolu i Božana Radišića. Pošto su ustaše pohapsili veliki broj ljudi za koje više nije bilo mjesta u krnjeuškoj školi, riješili su da mlade ljude još ne hapse, već da ih odvode na cestu na kulučenje, gdje bi radili na tucanju kamena dok ne dođu kamioni, da ovako okupljene mladiće po to­vare i odvedu na strijeljanje.


Iz Selišta smo Jovo Karanović i ja bili odvedeni na cestu. Kad smo stigli do katoličkog groblja »Križ«, iznad krnjeuške čaršije, tu smo na cesti zatekli još oko 60 mladića, mahom mlađih od 20 godina. Po dolasku vidjeli smo novog naoružanog cestara, Juru Balena. Odmah nam je bilo jasno o čemu je riječ, a pogotovo kad nam je Jure naredio da se ne udaljavamo jedan od drugog i da će uskoro naići kamioni da nas prebace na drugo radilište. Sreća nas je poslužila, jer kamioni nisu došli na vrijeme. Bili su zauzeti na drugim mjestima. Preba­civali su ljude iz Podgrmeča nekud na strijeljanje. Toga dana u 12 časova, za vrijeme ručka dok smo sjedili, Jovo i ja smo se dogovorili da pobjegnemo u šumu. Zatražili smo od cestara da nas pusti do obavimo nuždu. Iz grmova se više nismo vratili. Otišli smo u šumu iznad sela gdje smo našli Mirka Karanovića sa većom grupom ljudi, među kojima je bilo i dječaka od 15—16 godina. On im je tom prilikom govorio o pripremama koje se vrše za podizanje ustanka. Mirko je bio jedan od glavnih organizatora sakri­vanja i okupljanja ljudi za dizanje ustanka i borbe protiv neprijatelja odmah poslije kapitulacije stare Jugoslavije.


Kada smo stigli u šumu Grabovaču do grupe ljudi koju sam već pomenuo, Mirko nam je rekao da ide u Risovac kod Radivoja Rodića radi primanja zadataka u vezi novonastale situacije. Nama je skrenuo pažnju da budemo oprezni, jer ustaše tragaju za nama. Poslije dva dana, Mirko se vratio i saopštio nam da su počele bor­bene akcije u Drvaru i Lici — Srbu i drugim mjestima i da je došao pravi momenat za podizanje ustanka, jer ustaše čine velika zvjerstva. U Risovačku pećinu ba­cili su mnoge ljude, neke i žive. Sve pohapšene ljude od­veli su iz krnjeuške škole i poubijali ih. Mirko je tada rasporedio dvije lovačke puške i dva karabina ljudima za koje je smatrao da će ih najbolje umjeti iskoristiti u borbi, a to su bili i vlasnici tog oružja, a ostalima je rekao da uzimaju ko šta ima: sjekire, vile, rogulje itd. Kad smo se ovako naoružali, poslali smo Đuru Janjića da se privuče do svoje kuće i da donese puščanu muni­ciju koju je sakrio poslije kapitulacije. Mirko i Doka imali su sakrivenu municiju i karabin na Krnjeuškom međumurju, tako da su se njih dvojica nešto duže zadržali dok su došli do nas. Đuro Janjić je donio punu vojničku torbu municije za karabin. Naša prva akcija bila je noću 31. jula 1941. godine. Pokidali smo telefonske linije i srušili telefonske stubove na cesti koja povezuje Bosanski Petrovac i Bihać, kod kuće Surle Sedmana. Đuro Janjić, Nikola, Doka i Mirko Karanović su čekali u zasjedi sa oružjem i štitili grupu ljudi koja je učestvovala u sječenju žice i obaranju bandera. Kad smo završili posao vratili smo se u šumu Grabovaču, gdje smo planirali sljedeće poduhvate. Drugog avgusta, prije podne, uslijedila je druga ak­cija. Ovog puta oružana. Kad smo doznali da će ustaše pomoću zaprežnih vozila ovog dana prevoziti neki mate­rijal iz Krnjeuše za Vrtoče, zauzeli smo položaj i kada su naišli, otvorili smo na njih vatru. Bili su primorani da se vrate prema Krnjeuši. U ovoj akciji sa nama su učestvovali Milan i Bogdan Vukša, Simo Galonja i još neki Vrtočani, kojih se ne sje­ćam. Istog dana, 2. avgusta 1941. godine poslije podne, Vrtočani su napali i zauzeli žandarmerijsku stanicu u Vrtoču i razoružali žandare.

 

 


Ko je Mirko Karanović, koji je mnogima od nas ostao u neizbrisivim uspomenama?

Rođen je u Selištu 1921. godine. Osnovnu školu završio je u Krnjeuši, odakle odlazi na izučavanje zanata u VTZ Kragujevac. Mirko se po dolasku u Kragujevac povezuje sa omladinskim i naprednim radničkim pokretom i kao napredan i pro­gresivan omladinac postaje član SKOJ-a. Kada je stara Jugoslavija kapitulirala, Mirko napu­šta Kragujevac i dolazi u svoje rodno mjesto Kmjeušu—Selište. Odmah po dolasku on se povezuje sa Radivojem Rodićem, Branom Polovinom i drugim naprednim ljudima. Zajednički uporno rade na pripremi i podizanju ustanka. Mirko je bio neumoran borac i politički obrazovan omla­dinac. Danonoćno je krstario po selima opštine Krnjeuša i govorio narodu o potrebi borbe protiv okupatora i do­maćih izdajnika. Kada je dignut ustanak, našao se medu prvima sa puškom u ruci u napadu na neprijateljsko uporište u Krnjeuši. Mirko je bio objektivan, neustrašiv i hrabar. Na žalost, kratko je živio. Poginuo je hrabro, jurišajući na ustaška utvrđenja na Bravskom kod Bosan­skog Petrovca, septembra 1941. godine. To su šturi podaci o skojevcu — borcu, koji je za kratko vrijeme u oružanoj borbi privukao pažnju sviju nas koji smo imali prilike da ga susretnemo.


 

 

Izvor: Bosanski Petrovac u NOB

Autor: Branko Karanović

 

 

bottom